Sjetio sam onog starog vica u kojem lik panično, orošenog čela ulijeće u toalet kafića i grabi kvaku odjeljka u kojem je WC-školjka, ali avaj! – zauzeto je! Poskakuje, stišće sfinkter, pokušava uspostaviti kontrolu nad nadolazećim crijevnim tsunamijem i nakon minute paklenih muka počinje udarati šakom po zaključanim vratima:
-- Požuri, usraću se!!!
A iz odjeljka se začuje tih, stenjući, izmučen glas:
-- Jooj… blago tebi!

U medicinskim udžbenicima ovo nosi jednostavno ime: konstipacija, opstipacija, odnosno po narodski - zatvor. U svakodnevnom životu često se na to gleda kao na privremenu smetnju – neugodu koja se rješava s malo više vlakana, vode i, u krajnjoj nuždi (kad već govorimo o nuždi!) - laksativom. I to često jest točno. No kod velikog broja ljudi zatvor postaje kroničan i traje mjesecima ili godinama, a tada posljedice mogu biti mnogo ozbiljnije od nekoliko neprospavanih noći i viška frustracije.

Posljednjih godina raste broj istraživanja koja ukazuju da kronični zatvor nije samo simptom ili nuspojava drugih problema, nego i sam može biti faktor rizika za razvoj ozbiljnih bolesti – od kardiovaskularnih i bubrežnih do kognitivnog propadanja. Drugim riječima, ono što se događa (ili ne događa) na WC-u može imati dugoročne posljedice za srce, mozak i cijeli organizam.

Kronični zatvor: kada povremeni problem postane stalni podstanar

Postoji prirodna raznolikost u učestalosti pražnjenja crijeva – neki ljudi idu nekoliko puta dnevno, drugi svaka dva-tri dana. No medicinski gledano, kronični zatvor se definira kao dvije ili manje stolice tjedno tijekom najmanje 12 tjedana, uz barem jedan dodatni simptom: učestalo naprezanje, tvrda ili zrnata stolica, osjećaj nepotpunog pražnjenja ili potreba za "ručne asistencije" pri defekaciji.

Prema podacima, oko 16 posto svjetske populacije ima kronični zatvor. U odrasloj dobi pogađa dvostruko više žena nego muškaraca, dijelom zbog hormonalnog utjecaja na motilitet crijeva, a dijelom zbog mogućeg oštećenja mišića zdjeličnog dna tijekom poroda. Kod djece je najčešći uzrok zadržavanje stolice tijekom ili nakon učenja na kahlicu, s vrhuncem incidencije između druge i četvrte godine života.

Kod starijih osoba spolne razlike se smanjuju, ali ukupna učestalost raste. Jedan od razloga je smanjenje osjetljivosti živčanih završetaka u rektumu, što dovodi do slabijeg osjećaja potrebe za pražnjenjem, pa se stolica zadržava dulje i postaje tvrđa.

Uzroci: od hormona do navika

Razloga za kronični zatvor ima mnogo i često se međusobno preklapaju. Neki su isključivo medicinske prirode, poput iritabilnog kolona, hipotireoze, Parkinsonove bolesti ili različitih oblika oštećenja živčanog sustava koji regulira rad crijeva. U takvim slučajevima zatvor je posljedica poremećene signalizacije ili smanjene pokretljivosti probavnog trakta.

Drugi uzroci povezani su s lijekovima – osobito s opioidnim analgeticima poput kodeina, ali i s antidepresivima, antacidima koji sadrže kalcij ili aluminij, određenim antihipertenzivima i diureticima – jer svi oni mogu usporiti rad crijeva ili promijeniti konzistenciju stolice. Često se događa da pacijenti istodobno uzimaju više takvih preparata, čime se rizik višestruko povećava.

Treća skupina uzroka vezana je uz životni stil i svakodnevne navike: prehranu siromašnu vlaknima, nedovoljnu hidraciju, manjak tjelesne aktivnosti, nepravilne obroke i preskakanje potrebe za pražnjenjem kad se ona javi. Dugoročno, ove navike mogu dovesti do sporijeg crijevnog ritma i slabljenja refleksa pražnjenja. Sve to zajedno čini zatvor jednim od onih poremećaja koji nastaju na sjecištu biologije, životnih navika i kroničnih bolesti, pri čemu se različiti čimbenici međusobno pojačavaju i produljuju trajanje problema.

Kad se stvar zakomplicira

Na prvi pogled, zatvor može djelovati kao bezazlena i kratkotrajna smetnja koja ne ugrožava život, no kod kroničnog oblika situacija poprima sasvim drugu dimenziju. Dugotrajno neprolazno pražnjenje crijeva otvara vrata čitavom nizu komplikacija koje mogu ozbiljno narušiti zdravlje. Među najčešćima su hemoroidi i analne fisure, koje nastaju uslijed naprezanja i prolaska tvrde stolice, te fekalna impakcija – nakupljanje i zbijanje stolice u donjem crijevu koje potpuno blokira normalno pražnjenje i često zahtijeva medicinsku intervenciju. Takva stanja uzrokuju bol, upale i dodatno otežavaju defekaciju, čime se stvara začarani krug.

Iako rjeđe, komplikacije mogu poprimiti i dramatičan, životno ugrožavajući tijek. U takvim slučajevima bilježe se perforacije crijeva koje dovode do širenja sadržaja crijeva u trbušnu šupljinu i izazivaju peritonitis, te sepsa – sistemska upalna reakcija koja može završiti smrtnim ishodom. Također, dolazi do oštećenja trbušnih organa uslijed kroničnog pritiska, a u iznimnim situacijama tvrdi fekalni blok može toliko pritiskati dijafragmu da uzrokuje respiratorno zatajenje i otežano disanje.

Statistički podaci dodatno naglašavaju ozbiljnost problema: procjenjuje se da oko 10 posto osoba s kroničnim zatvorom može provesti i do osam tjedana bez ikakvog pražnjenja crijeva, što predstavlja medicinski krajnje alarmantno stanje koje zahtijeva hitnu procjenu i terapiju.

Od simptoma do uzroka: promjena u razmišljanju

Dugo se vjerovalo da je zatvor tek popratna pojava nezdravog načina života ili posljedica drugih bolesti, te da njegova povezanost s povećanim rizikom smrtnosti proizlazi iz zajedničkih čimbenika poput loše prehrane, premalo kretanja i drugih nezdravih navika. Ovakav pogled podrazumijevao je da je zatvor uglavnom pasivni pokazatelj postojećih problema, a ne aktivni sudionik u njihovu nastanku. Međutim, sve veći broj istraživanja provedenih u posljednjih desetak godina počeo je mijenjati tu sliku i poticati drukčije razmišljanje.

Primjerice, velika studija iz 2019. godine koja je obuhvatila više od 3,3 milijuna američkih veterana analizirala je zdravstvene podatke i otkrila da osobe s kroničnim zatvorom imaju 12 posto veću vjerojatnost smrti od svih uzroka, kao i značajno povišen rizik od moždanog udara i koronarne bolesti srca. Zanimljivo je da su ove povezanosti ostale statistički značajne čak i kada su iz analize isključeni drugi zdravstveni i sociodemografski čimbenici koji bi mogli utjecati na rezultate. Još je važnije da je otkrivena jasna povezanost između težine zatvora i razine rizika – što je problem bio izraženiji, to su posljedice bile ozbiljnije.

Rezultati novijih radova dodatno podupiru ovakve nalaze. Meta-analiza objavljena 2024. godine potvrdila je povezanost između kroničnog zatvora i moždanog udara, pokazavši da osobe koje pate od ovog problema imaju čak 41 posto veći rizik od moždanog udara u usporedbi s osobama koje nemaju takve tegobe. Još jedna opsežna studija provedena u sklopu UK Biobank projekta, otkrila je da osobe s hipertenzijom i zatvorom imaju 34 posto veći rizik od srčanog ili moždanog udara nego osobe koje imaju samo hipertenziju, što upućuje na to da kronični zatvor može djelovati kao dodatni i neovisni čimbenik rizika.

Kako zatvor može oštetiti srce, mozak i bubrege

Postoji nekoliko mogućih mehanizama koji objašnjavaju kako kronični zatvor može utjecati na srce, mozak i bubrege. Naprezanje pri defekaciji aktivira vagusni živac, što može naglo sniziti krvni tlak i usporiti rad srca, pa čak i privremeno smanjiti dotok krvi u srce i mozak – pojava poznata kao defekacijska sinkopa. Suprotno tome, naprezanje može i povisiti krvni tlak do opasnih razina, što kod osoba s postojećim srčanim problemima može izazvati stanja poput akutnog plućnog edema.

Dugotrajno zadržavanje stolice mijenja sastav crijevne mikrobiote, dovodi do disbioze i oštećenja crijevne barijere, što omogućuje prolazak bakterija i njihovih toksina u krvotok te izaziva kroničnu upalu, poznati faktor rizika za kardiovaskularne bolesti. Osim toga, toksini nastali fermentacijom proteina u crijevima, poput indoksil sulfata, p-krezol sulfata i trimetilamin-N-oksida, mogu oštetiti bubrege, a studije pokazuju da kronični zatvor često prethodi razvoju kronične bubrežne bolesti.

Postoji i uska veza s mentalnim zdravljem: kronični zatvor povezan je s većim rizikom od depresije i anksioznosti, pri čemu su simptomi često dvosmjerni – zatvor može pogoršati postojeće psihičke tegobe, a one pak mogu dodatno narušiti crijevnu funkciju. Osobe koje pate od ovog problema češće prijavljuju osjećaj nelagode, frustracije i smanjene kvalitete života, što dugoročno može voditi prema ozbiljnijim poremećajima raspoloženja. Nova istraživanja ukazuju da kronični zatvor može ubrzati kognitivno starenje, pri čemu se procjenjuje da je učinak jednak dodavanju tri godine dobi mozga. Pretpostavlja se da je uzrok takvog učinka kombinacija kronične upale, promjena u sastavu crijevne mikrobiote i smanjenog stvaranja određenih neuroaktivnih spojeva u crijevima, koji inače pozitivno utječu na rad mozga.

Prevencija i liječenje: od stolice do stolice

• Prehrana i životne navike

Prvi korak u prevenciji i liječenju zatvora je značajno povećati unos vlakana (25–35 g dnevno), jer ona dodaju volumen stolici i potiču rad crijeva, a uz to pomažu održati zdravu crijevnu mikrobiotu. Važno je piti dovoljno tekućine tijekom dana kako bi se stolica zadržala mekšom i lakše prolazila kroz probavni sustav. Redovito kretanje, čak i u obliku umjerenih aktivnosti poput hodanja, laganog trčanja ili tai chija, može znatno poboljšati peristaltiku crijeva i održati ih aktivnima. Dodavanje vježbi za jačanje mišića trupa i zdjeličnog dna može dodatno pomoći, jer ti mišići imaju ulogu u kontroli pražnjenja. Masaža trbuha, provedena 15 minuta dnevno, pet puta tjedno, također se pokazala učinkovitom metodom za poticanje crijevnog rada, osobito kod osoba koje imaju sporiji tranzit.

Promjena položaja na WC-u – primjerice, nagnuti se naprijed, blago poviti torzo ili podići noge na malu stolicu – može olakšati pražnjenje jer se time ispravlja kut između rektuma i anusa, smanjuje naprezanje i omogućuje učinkovitiji prolazak stolice. Nekolicina istraživanja potvrđuje da ovakav položaj smanjuje potrebu za naprezanjem, poboljšava osjećaj potpunog pražnjenja i skraćuje vrijeme provedeno na WC-u.

Kod osoba s kroničnim problemima korisno je i razviti rutinu odlaska na WC u određeno doba dana, primjerice nakon doručka, kada je prirodna aktivnost crijeva najizraženija.

• Laksativi i lijekovi

Ako promjene životnog stila nisu dovoljne, postoje razne vrste laksativa:
Vlaknasti dodaci (psyllium, metilceluloza)
Osmotski laksativi (laktuloza, sorbitol)
Omekšivači stolice i lubrikanti (mineralno ulje)
Stimulansi (senna, bisakodil, prukaloprid)
Sekretagogi (lubiproston, linaklotid)
IBAT inhibitori – novija skupina lijekova koji zadržavaju žučne kiseline u debelom crijevu, potiču kontrakcije crijevnih mišića i pojačavaju osjet rektuma.

U težim slučajevima korisna je i fizikalna terapija za mišiće zdjeličnog dna, posebno kada postoji disfunkcija tih mišića. Takva terapija često uključuje vježbe poput Kegelovih kontrakcija, koje jačaju mišiće odgovorne za kontrolu pražnjenja, ili vođene vježbe opuštanja i pravilnog disanja koje pomažu smanjiti napetost u zdjeličnom području. Ovaj pristup može uključivati specijalizirane vježbe koje provodi fizioterapeut educiran za rad s pacijentima koji imaju probleme s kontrolom pražnjenja crijeva, upotrebu biofeedback uređaja koji pomažu osvijestiti i pravilno aktivirati mišiće, te tehnike opuštanja i istezanja za smanjenje napetosti u području zdjelice, a pacijenti se educiraju o pravilnim navikama i položajima koji olakšavaju pražnjenje.

• Nove (stare) metode

Istražuju se probiotici za modulaciju crijevne mikrobiote, pri čemu su prva ispitivanja pokazala da određeni sojevi mogu poboljšati konzistenciju stolice i učestalost pražnjenja, te smanjiti subjektivne tegobe poput nadutosti i nelagode. Zanimljivo je i da visoki unos kofeina, primjerice oko šest šalica kave dnevno, kod nekih ljudi smanjuje učestalost zatvora, vjerojatno zbog stimulirajućeg učinka kofeina na crijevne mišiće i pojačavanje gastro-količnog refleksa. Uostalom, mnogi među nama jako dobro poznaju blaki laksativni učinak prve jutarnje šalice kave.

U literaturi se spominju i potencijalni učinci čaja i drugih kofeinskih napitaka. Osim toga, razvijaju se inovativne metode poput vibrirajućih kapsula koje nakon gutanja oslobađaju blage mehaničke impulse kako bi potaknule koordinirane crijevne kontrakcije i ubrzale prolaz stolice kroz debelo crijevo. Takve kapsule testiraju se u kliničkim ispitivanjima i pokazuju obećavajuće rezultate, osobito kod osoba koje nisu reagirale na standardne terapije.

Zatvor nije šala, čak ni kada su posrijedi crijeva

Zatvor je i dalje tabu-tema o kojoj se rijetko govori (a pritom ne govorimo o odsluženju zatvorske kazne, jel'te…), što nerijetko dovodi do toga da ljudi predugo trpe simptome prije nego potraže pomoć. Ipak, znanstveni dokazi jasno pokazuju da ga ne treba podcjenjivati. Nije samo stvar neugode ili estetske nelagode, nego potencijalno ozbiljan rizični faktor za bolesti srca, mozga i bubrega, kao i za poremećaje mentalnog zdravlja.

Štoviše, dugotrajno ignoriranje ovog problema može dovesti do komplikacija koje značajno narušavaju kvalitetu života i zahtijevaju složenije oblike liječenja. Dobra vijest je da se u većini slučajeva problem može uspješno prevenirati i liječiti kombinacijom promjena životnog stila, prilagodbi prehrane i po potrebi primjene medicinske terapije, pogotovo ako se na vrijeme potraži stručna pomoć.

Drugim riječima – ono što se događa u crijevima (ili se ne događa) itekako je važno za zdravlje cijelog organizma, a osvještavanje te činjenice prvi je korak prema očuvanju i poboljšanju općeg zdravlja.

 - - -

^{Igor „Doc“ Berecki je pedijatar-intenzivist na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC Osijek. Pobornik teorijske i praktične primjene medicine i znanosti temeljene na dokazima, opušta se upitno ne-stresnim aktivnostima: od pisanja znanstveno-popularnih tekstova u tiskanom i online-izdanju časopisâ BUG, crtkanja računalnih i old-school grafika i dizajna, zbrinjavanja pasa i mačaka, fejsbučkog blogiranja o životnim neistinama i medicinskim istinama, sve do kuhanja upitno probavljivih craft-piva i sasvim probavljivih jela, te neprobavljivog sviranja bluesa.}