„The evil that men do lives after them, /The good is oft interred with their bones“, poznata je rečenica Marka Antonija iz Shakespearove tragedije „Julius Caesar“ (Marc Antony's speach). No nije tako samo s ljudima („men“) nego i sa stvarima, pa i tvarima: odavno smo zaboravili dobrobiti pesticida, pa sada vidimo u njima samo zlo. Žao nam je što jabuke i trešnje više nisu crvljive, a naranče pljesnive. DDT poznajemo kao otrov ne samo za kukce nego i za ptice i ljude, a zaboravljamo da upravo njemu, diklordifenil-trikloretanu trebamo zahvaliti suzbijanje mnogih bolesti što ih prenose kukci, od tifusa do malarije. Ali, što ćemo, takva je priroda čovjeka: on dobro lako prihvaća, a zlo teško zaboravlja.

No, dođimo s poetskih visina i filozofskih dubina do zemlje. Ako bismo htjeli objektivno vrednovati pesticide rekli bismo da su oni 5 % dobri, a 95 % loši, jer samo 5 % količine pesticida bačenog na biljke čini ono za što su namijenjeni, dok ostatak, 95 %, onečišćuje okoliš i ugrožava ljudsko zdravlje. Kako ugrožava? Tako što pojačava oksidacijski stres, potiče alergije, ometa djecu u rastu da ne govorimo o mutagenim, kancerogenim, teratogenim i neurotoksičnim učincima. Ipak, ne valja kukati niti se pesticida naprečac odricati, jer da nema pesticida nastupila bi sveopća glad. To govorim zato što bi bez njih propalo 30-40 % poljoprivredne proizvodnje. Mnogo bi se te propasti moglo pripisati skladištenju i transportu jer – za razliku od čovjeka 19. stoljeća – čovjek 21. stoljeća svakodnevno jede hranu što mu stiže sa svih kontinenata (isključivši, naravno, Antarktiku).

Kako nahraniti vuka, a da ovca ostane cijela? Odgovor je da vuk treba jesti nešto drugo (a ne ovčetinu), pa kad se ta metafora primijeni na pesticide znači da se oni trebaju uklanjati s površine voća i povrća prije jela ili kuhanja. Postoje tri oprobane metode i još jedna nova. Oprobane metode su pranje hladnom i toplom vodom te vodom s deterdžentom. Nova metoda ima „svemirsko“ ime, zove se „electrolyzed water device“ (EWD). Ta naprava, kojoj bi prije bilo mjesto u laboratoriju nego u kuhinji, elektrolizira vodu pri čemu nastaju reaktivni hidroksilni radikali (∙OH) koji, razumije se, razaraju molekule pesticida. No, to nije sve. Uređaj još emitira ultrazvuk koji uništava pesticide toplinom te zrači za njih pogubno ultraljubičasto zračenje (fotokemijske reakcije!).

Rekli bismo, od prve, da je EWD najbolja metoda, ali kako pokazuje istraživanje poljskih znanstvenika objavljeno u časopisu Molecules, nije baš tako. U članku „Removal of pesticides from lemon and vegetables using electrolyzed water kitchen devices“ oni su istražili moći nove metode uklanjanja pesticida s limuna i povrća (mrkve i krastavca) te ih usporedili s tradicionalnim metodama pranja, koje su – između ostalog – jednostavnije i praktičnije. To govorim zato što proces uklanjanja pesticida uređajem EWD traje 20 ili 30 minuta dok pranje u hladnoj vodi, sa ili bez deterdženta, traje samo minutu, a u toploj vodi još manje – 30 sekundi.

I što su ustanovili?

Općenito govoreći, navedeni postupci uklanjaju 20 – 90 % pesticida. Već tako širok raspon vrijednosti govori da nije lako donijeti općenit zaključak; mnogo ovisi o vrsti pesticida, a i o vrsti zemnog ploda. Melation se s limunove kore najbolje uklanja toplom vodom, a DDT vodom kojoj je dodan deterdžent. EWD se pak pokazala najboljom za uklanjanja fenitrotiona, dok se za uklanjanje DDT pokazala slabom. Slični su rezultati dobiveni za mrkvu i krastavac.

Takav nas ishod istraživanja ne bi trebao (previše) čuditi jer iako imaju isto osnovno djelovanje – uništavanje kukaca i drugih štetnih životinjica – pesticidi se kemijski znatno razlikuju. DDT je hidrofobna („masna“) tvar koja se zbog toga dobro pere deterdžentom, dok je s druge strane kemijski vrlo postojan što se vidi i po tome što se nakuplja u masnom tkivu životinja koje se hrane kukcima ili leže još dalje u prehrambenom lancu. Oko kemičara nalazi pak u malationu i fenitrotionu veze C-O  koje lako pucaju, posebice kad ih napadne reaktivni ∙OH. No, to su već teoretiziranja, a teoretiziranje u kemiji nema mnogo smisla ako je već eksperiment rekao svoje.

Na kraju, da zaključimo: u konačnoj analizi EWD je samo dobar marketinški trik. Najjednostavnije, najbrže i najlakše ćemo se pesticida riješiti toplom vodom.

Nenad Raos je kemičar, znanstveni savjetnik u trajnome zvanju, koji je radio do umirovljenja 2016. godine u zagrebačkom Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada (IMI). Autor je i koautor oko 200 znanstvenih i stručnih radova iz područja teorijske (računalne) kemije, kemije kompleksnih spojeva, bioanorganske kemije, povijesti kemije i komunikacijskih vještina u znanosti. Bio je pročelnik Sekcije za izobrazbu Hrvatskog kemijskog društva, glavni urednik Prirode te urednik rubrike Kemija u nastavi u časopisu Kemija u industriji; član je društva ProGeo-Hrvatska i Odjela za prirodoslovlje i matematiku Matice hrvatske. Još od studentskih dana bavi se popularizacijom znanosti. Autor je 16 znanstveno-popularnih knjiga, posljednje dvije su „Kemičar u kući – kemija svakodnevnog života“ i „Antologija hrvatske popularizacije prirodnih znanosti“.