Nakon više od tri godine žestokih rasprava, kontroverzni prijedlog Europske unije o masovnom skeniranju digitalnih komunikacija, poznatiji kao "Chat Control", službeno se vratio na zakonodavni stol. Revidirana verzija Uredbe za sprječavanje i borbu protiv seksualnog zlostavljanja djece (CSAR) predstavljena je 12. studenog 2025. godine kao kompromisno rješenje koje je dobilo široku podršku unutar Vijeća EU. No, dok zakonodavci ovaj potez vide kao korak naprijed, stručnjaci za digitalna prava i privatnost dižu uzbunu, nazivajući ga "političkom obmanom najvišeg reda" i trojanskim konjem za do sada neviđenu razinu nadzora.

Plemeniti cilj zaštite djece od seksualnog iskorištavanja na internetu nikada nije bio sporan. Međutim, metoda kojom EU to pokušava postići prijeti uništenjem temeljnih stupova digitalnog društva: prava na privatnost, povjerljivosti korespondencije i sigurne end-to-end enkripcije. Novi prijedlog, koji je sada proslijeđen Odboru stalnih predstavnika (Coreper) na odobrenje, naizgled napušta ideju obveznog skeniranja, ali uvodi mehanizme koji bi u praksi mogli dovesti do istog, ako ne i goreg ishoda.

"Dobrovoljno" skeniranje s opasnom zamkom

Ključna promjena u novom tekstu jest da pružatelji usluga za razmjenu poruka, poput WhatsAppa ili Signala, više ne bi bili prisiljeni skenirati sav sadržaj koji njihovi korisnici dijele. Skeniranje materijala o seksualnom zlostavljanju djece (CSAM) postalo bi, navodno, dobrovoljno. Ipak, kritičari odmah upiru prstom u Članak 4, koji sadrži opasnu zamku. Taj članak uvodi mogućnost primjene "mjera za ublažavanje rizika" na usluge koje se smatraju "visokorizičnima".

Patrick Breyer, pravnik za digitalna prava i jedan od najglasnijih kritičara prijedloga, upozorava da ova rupa u zakonu čini ukidanje obveze skeniranja "bezvrijednim". Prema njemu, pružatelji usluga bi pod krinkom "ublažavanja rizika" mogli biti prisiljeni implementirati upravo one tehnologije nadzora koje su se pokušale izbjeći, uključujući i zloglasno "skeniranje na strani klijenta" (client-side scanning). Ova metoda podrazumijeva analizu sadržaja poruka na samom uređaju korisnika prije nego što se one šifriraju i pošalju, što fundamentalno potkopava i uništava svrhu end-to-end enkripcije. "To bi bio kraj sigurne enkripcije", tvrdi Breyer. Opasnost je toliko stvarna da je Signal ranije zaprijetio povlačenjem s tržišta EU ako takav zakon prođe.

Više od slika: "Digitalni lov na vještice"

Ono što novi kompromis čini još opasnijim jest proširenje nadzora. Dok se ranije raspravljalo primarno o skeniranju poznatih ilegalnih fotografija i videozapisa, novi prijedlog otvara vrata masovnom skeniranju privatnih tekstualnih poruka i metapodataka pomoću algoritama i umjetne inteligencije. Cilj je detektirati sumnjive obrasce ponašanja, poput "groominga" (vrbovanja djece).

Problem je u tome što, kako objašnjava Breyer, "nijedna umjetna inteligencija ne može pouzdano razlikovati flert, sarkazam i kriminalno vrbovanje". Zamislite da vaš pametni telefon skenira svaki razgovor s partnerom, djetetom ili terapeutom i prijavljuje ga samo zato što se negdje pojavila riječ "ljubav" ili "sastanak". To nije zaštita djece, već "digitalni lov na vještice". Posljedica bi bila poplava lažno pozitivnih prijava, stavljanje nevinih građana pod opću sumnju i izlaganje najintimnijih razgovora i fotografija potpunim strancima. Podaci njemačke savezne policije (BKA) već pokazuju da je u postojećem, ograničenom sustavu dobrovoljnog prijavljivanja, oko 50% svih prijava kazneno-pravno irelevantno. S novim sustavom, taj bi se broj mogao drastično povećati.

Kraj anonimnosti i "digitalni kućni pritvor"

U sjeni debate o skeniranju, prijedlog sadrži još dvije izuzetno problematične mjere. Prva je uvođenje obvezne provjere dobi korisnika kako bi se maloljetnici identificirali. To bi u praksi značilo kraj anonimne komunikacije na internetu, jer bi svaki građanin morao predočiti osobni dokument ili skenirati lice kako bi otvorio e-mail ili korisnički račun na nekoj od platformi. Takav potez bio bi katastrofa za zviždače, novinare, političke aktiviste i sve one kojima je anonimnost ključna za sigurnost. Druga mjera je "digitalni kućni pritvor" za tinejdžere mlađe od 16 godina, kojima bi se navodno radi zaštite zabranio pristup aplikacijama poput WhatsAppa, Instagrama i brojnim online igrama. Kritičari ovo nazivaju "pedagoškim besmislom" koji promovira digitalnu izolaciju umjesto edukacije.

Dok Vijeće EU gura ovaj kompromis, Europski parlament je još u studenom 2023. zauzeo znatno čvršći stav u zaštiti prava građana, isključujući masovni nadzor i potkopavanje enkripcije. Očekuje se da će konačni tekst zakona biti predmet teških pregovora (trijaloga) između Vijeća, Parlamenta i Komisije početkom 2026. godine. Do tada, budućnost privatne i sigurne komunikacije u Europi visi o koncu, a građani se s pravom pitaju prodaje li im se sigurnost djece kao izgovor za uvođenje sveobuhvatnog aparata za nadzor?