Kao glavni knjižničar u New York Public Library, Brian Bannon često se susreće s pitanjem koje dijeli ljubitelje knjiga: Računaju li se audio knjige kao čitanje? Prema njegovom nedavnom članku za The New York Times, odgovor je mnogo složeniji od jednostavnog "da" ili "ne", a tehnologija igra presudnu ulogu u evoluciji naše pismenosti.

Postoji određeni snobizam vezan uz "načitanost". Priznanje da ste neku knjigu samo "preslušali" često zvuči kao isprika. Mnogi ljubitelji tradicionalne knjige smatraju da je slušanje tek blijeda kopija pravog iskustva – kao da gledate mjuzikl u lokalnom kazalištu umjesto na Broadwayu. Blizu je, ali nije "prava stvar". No, tehnološki napredak, posebice značajke pristupačnosti na pametnim telefonima, mijenjaju tu percepciju.

Prekretnica u razumijevanju čitanja za mnoge dolazi kroz promatranje načina na koji tehnologiju koriste osobe s poteškoćama. Bannon opisuje susret s slijepim čovjekom koji je koristio text-to-speech funkciju na iPhoneu pri velikoj brzini. Iako je zvuk bio robotski, čovjek je bio potpuno udubljen u sadržaj, procesuirajući riječi istim intenzitetom kao netko tko čita očima. Za osobe s disleksijom, ovakvi alati nisu samo pomoć, već otkrivenje koje omogućuje fokus i apsorpciju ideja bez napora dekodiranja slova.

Tiskano opada, zvuk raste - Statistika je jasna

Dok čitanje iz zadovoljstva opada – studije bilježe pad od preko 40 posto u dnevnom čitanju u SAD-u tijekom posljednja dva desetljeća – audio format doživljava renesansu. Prodaja audio knjiga dosegla je oko 2,2 milijarde dolara prošle godine. U knjižnicama New Yorka, posudba audio materijala porasla je za 65 posto u pet godina, dok su tiskane i e-knjige stagnirale. Audio je postao glavni pokretač rasta u izdavaštvu.

Destigmatizacija audio knjiga nudi put prema nijansiranijem razmišljanju o pismenosti. Zabluda da slušanje nije čitanje proizlazi iz nerazumijevanja kako mozak funkcionira. Iako čitanje očima počinje dekodiranjem simbola, mozak kasnije koristi istu jezičnu mrežu za razumijevanje riječi, bez obzira dolaze li one vidom ili zvukom. Studija objavljena u The Journal of Neuroscience (Sveučilište Kalifornija, Berkeley) potvrdila je da mozgovi ljudi koji čitaju ili slušaju iste priče procesuiraju značenje na gotovo identičan način.

Ključna razlika leži u pažnji. Pozadinsko slušanje uz obavljanje kućanskih poslova ne angažira te mreže u potpunosti, ali aktivno, fokusirano slušanje donosi isto razumijevanje kao i čitanje s papira.

Era bimodalnog čitanja

Možda najzanimljiviji trend za tehnološku zajednicu jest pojava tzv. "bimodalnog čitanja" – istovremenog slušanja i praćenja teksta. Deseci milijuna ljudi sada koriste alate koji im omogućuju da slušaju dok prate tekst na ekranu. Platforme redizajniraju iskustvo čitanja oko koncepta "tekst-plus-audio", često koristeći napredne sintetičke glasove koji zvuče sve prirodnije.

Ovaj hibridni pristup nije rezerviran samo za one s poteškoćama u učenju. Sve veći udio mladih koristi titlove dok gleda video sadržaj, a veliki izdavači sada nude članke koje čitaju AI glasovi, omogućujući korisnicima da prate sadržaj u stvarnom vremenu, spajajući oči i uši. Bannon ističe kako sada "čita" više nego ikad prije, koristeći Kindle aplikaciju i text-to-speech značajke za sve – od e-mailova do romana.

Bez obzira na to kako konzumiramo pisanu riječ – okom, uhom ili kombinacijom oba osjetila – najvažnije je da informacija pronalazi put do uma. U svijetu gdje se borimo za svaku sekundu fokusa, tehnologija nam ne oduzima čitanje, već ga prilagođava suvremenom životu. Bitno je da se identitet "čitatelja" zadrži, neovisno o formatu, zaključuje Brian Bannon.