Obožavatelji britanske špijunske serije Slow Horses, snimljene prema istoimenom književnom predlošku Micka Herrona, dobili su ove jeseni adaptaciju prvog objavljenog romana istog autora, s Emmom Thompson i Ruth Wilson u glavnim ulogama. Najnovije izdanje romana Down Cemetery Road čak započinje predgovorom Emme Thompson koja je istovremeno i izvršna producentica serije. Premijerno prikazana krajem listopada, prva sezona serije Down Cemetery Road će imati ukupno osam epizoda, a s obzirom na kvalitetu i činjenicu da se radi o seriji knjiga, vrlo je vjerojatno da će biti obnovljena i za naredne sezone. Seriju je za Apple TV razvila Morwenna Banks (koja je istovremeno i jedna od scenaristica na Slow Horses), a režiju potpisuje Natalie Bailey.

Sarah u zemlji primitivnih muškaraca

Down Cemetery Road započinje eksplozijom. Večeru koju je restauratorica umjetnina Sarah Trafford (Ruth Wilson) priredila sa svojim partnerom Markom (Tom Riley) prekinula je eksplozija plina koja je obližnju kuću pretvorila u ruševinu, a djevojčicu Dinahu (Ivy Quoi) ostavila bez roditelja. Ipak, prijavljeni se događaji ne podudaraju s onim čemu je Sarah te noći svjedočila – dijete je nestalo, fotografije su manipulativno izmijenjene, a bolnica i državni aparati šute. Iako ima dobar posao i lijep dom koji dijeli s uspješnim suprugom, Sarah zapravo nije sretna i okružena je primitivcima. Primjerice, kada na poslu istakne da je djelo pripisano slavnom slikaru zapravo naslikala njegova supruga, njezin nadređeni to stručno zapažanje isprva ignorira, a zatim je i otpravi pogubnim pogledom. S druge strane, njezinom je suprugu Marku također više stalo do udvaranja svom bogatom klijentu Gerardu (Tom Goodman-Hill) nego do vlastite supruge, pa tijekom poslovne večere uporno staje na stranu svog gosta, čak i kad zadire u njihove privatne odluke, primjerice onu da nemaju djecu. Do kraja večere, uz Gerardove primitivne opaske o "borcima za društvenu pravdu" i hvalisanja vlastitom kolekcijom oružja, Sarah je spremna eksplodirati, a kad se eksplozija dogodi, na trenutak se čini kao da gledamo njezino unutarnje stanje.

Ranije iste večeri, na povratku s posla, Sarah je susrela djevojčicu čiji je dom stradao u eksploziji kada je istrčala pred njezin bicikl i spriječila je da zgazi leptira. Ovaj kratkotrajni susret za protagonisticu nosi veliko značenje, premda se ono u narednim epizodama nikad dovoljno ne raščlani, a njegovi rasponi ne djeluju dovoljno uvjerljivo da bi joj dopustili da djevojčicu posjeti u bolnici. Naime, nitko u bolnici zapravo ne razumije zašto ova slučajna susjeda inzistira vidjeti djevojčicu koja se tek mora oporaviti od prethodne noći, a njezina nemogućnost da verbalizira svoje motive definitivno ne pomaže. Iako bolničko osoblje zapravo postupa ispravno, Sarah postaje sumnjičava – pored Dinahine je kuće, a kasnije i u bolnici, vidjela nepoznatog muškarca, a Dinah je gotovo izbrisana iz medija koji prenose vijesti o nesreći.

Dvije žene protiv svih ostalih

Silna nagomilana i neodgovorena pitanja protagonisticu odvode do privatne istražiteljice Zoë Boehm (Emma Thompson), preciznije do njezinog povučenog supruga Joea (Adam Godley) koji odluči prihvatiti slučaj. Iako su i dalje službeno u braku, Zoë i Joe su otuđeni supružnici, a Zoë djeluje kao da je odavno nastavila sa svojim samostalnim životom. Zoë je na početku svedena na stav – odjevena je u kožni mantil, a komunicira drsko, inteligentno i britko. Ipak, i ona nosi emocionalni teret koji ni sama dovoljno ne želi adresirati, pa on zasad služi kao motiv za njezinu naizgled neprobojnu pojavu. Sarah se već u uvodnoj epizodi našla zapletena u složenu političku zavjeru koja uključuje vladine agente, plaćene ubojice i druge tajanstvene, ali i poznate figure čiji se motivi i namjere s vremenom otkrivaju kao povezani s početnim incidentom. Sarah čitavo vrijeme želi pomoći i pronaći djevojčicu, ali ubrzo shvati da je njezin nestanak samo dio zavjere koja je, u svojoj srži, svedena na vojno zataškavanje, pa zato zatraži pomoć od Zoë, koja se pak nađe upletena nakon ubojstva otuđenog supruga. Dvije junakinje – i zasebno i zajedno – pokušavaju pronaći djevojčicu i pritom razotkriti zašto ih toliko ljudi u tome nastoji spriječiti.

Ono što slijedi je na trenutke kaotična odiseja i međusobna igra lovice s vrlo moćnim i nedobronamjernim sudionicima. Naredne epizode otvaraju mnoge manje zaplete i nove likove od kojih su mnogi nedovoljno razvijeni. Također, Sarah se čitavo vrijeme nalazi i na putu prema samootkrivanju i neprestano se pita želi li imati djecu, pa se njezino sudjelovanje u istrazi ponekad čini i kao očajnički pokušaj za shvati što zapravo želi i da se oslobodi iz nesretnog braka. Silni zapleti i likovi se polako povezuju i vode do militarističke zavjere, ali samo su neki odgovori zapravo jasni i zadovoljavajući, a neki se čine i viškom. Mnogo stvari koje Down Cemetery Road ponekad čine narativno nezgrapnim zapravo proizlazi iz izvornog teksta, s obzirom da se radi o Herronovom prvom romanu u kojem je tek razvijao vlastiti osjećaj za pripovijedanje. S druge strane, brojni kompleksni zapleti osiguravaju misteriju, posebno u prvim epizodama, ali istovremeno ne djeluju teško, iako mračne tematike ne nedostaje – ljudi neprestano umiru, prijetnje dolaze s vrha, a netko stalno promatra iz sjene.

Down Cemetery Road očito želi uhvatiti televizijsku magiju svog prethodnika – svaku knjigu serijala pretvoriti u narativno konzistentnu i čvrstu sezonu koja će istovremeno otvoriti počasno mjesto za stariju, simpatičnu i namrštenu glumačku legendu (u Slow Horses je to Gary Oldman). Doduše, upitno je radi li se samo o Zoëinoj seriji jer Sarah je lik čijem unutarnjem svijetu svjedočimo od početka, a dvije se radnje nešto teže mogu spojiti u jedinstvenu i konzistentnu priču, pa dualni protagonizam u ovom slučaju ima svoje nedostatke. Naime, Sarah istovremeno djeluje kao lik zaglavljen između dvije priče, a ipak nema dovoljnu snagu da samostalno nosi čitavu seriju, koju bi simpatična i cinična Zoë zapravo mogla imati, premda joj nedostaje još malo autoritativne energije i vremena. Ipak, kao i serija, slučaj po kojem dvije odluče kopati traži zajedničke napore, zahvaljujući nemilosrdnom i okrutnom državnom operativcu, poznatom samo kao C. (Darren Boyd) i njegovom nešto manje spretnom pomoćniku Hamzi (Adeel Akhtar) čiji je jedini cilj da svi detalji ostanu duboko zakopani.

Dok se Sarah istovremeno bori s emocionalnim teretom, potencijalnom idejom majčinstva i suprugovim lažima, Zoë se suočava s vlastitim profesionalnim ambicijama i pita se je li za njih prekasno. Doduše, kako im se objema na putu nalaze brojni likovi koji se isprva čine važnima, a zatim nestanu, pitanje je bi li unutarnji životi i stanja dviju junakinja bili bolje artikulirani kada bi im se posvetilo vrijeme koje odlazi na suvišne elemente središnje zavjere. Sarah s vremenom, što je zapravo logično, postaje sve manje pribrana, dok Zoë svoje emotivne probleme potiskuje ispod britke odlučnosti i profesionalne fokusiranosti. Iako u prvom dijelu sezone zapravo dijele relativno malo scena, kontrastna kemija između dvije žene seriji daje poseban karakter, a njihov odnos čini uvjerljivim i prirodnim.

Putovanje ili odredište?

Za razliku od Slow Horses, u Down Cemetery Road je moguće doći do sredine sezone bez konkretne ideje o tome o čemu se zapravo u seriji radi – jesu li motivacije i ciljevi svih likova jasni i čine li protagonistice svojim uplitanjem ikakvu razliku? Ovo se ipak donekle promijeni kako se sezona bliži kraju, dok nekoliko skupina likova, s različitim ciljevima, juri prema istom odredištu, a zavjera se polako počinje raspadati. Ono što priči nedostaje je dojam nužnosti u koji, iako je u teoriji i vizualnom jeziku prisutan, je i dalje teško u potpunosti povjerovati. Naime, priča se na trenutke spotiče i traži samu sebe, što se donekle može shvatiti i simbolično, budući da isto to čine i njezine glavne junakinje. Ipak, Down Cemetery Road sa svojim prethodnikom dijeli i kvalitete, posebno mračni humor, a ponekad i senzibilitet.

Serija također obiluje oštrim i duhovitim replikama te napeto režiranim akcijskim scenama – posebno se istaknula sekvenca potjere u vlaku tijekom koje se Zoë služi kreativnim, ali i očajničkim trikovima kako bi pobjegla upornom progonitelju. Ono što se, pri kraju sezone, doima kao osnovna ideja priče je pronalazak smisla, bilo u privatnom ili u poslovnom okviru. Sarah se neprestano dovodi u opasne situacije, ali je i dalje izgubljena i povrijeđena žena koja ni u jednom trenutku ne dobiva neuvjerljive akcijske sposobnosti. Ono što dobiva, i što dijeli sa Zoë, je sloboda i osjećaj svrhe koji opravdava njezine odluke. Kraj sezone se bliži, a kako je vrlo vjerojatno da će se nastaviti, sljedeće bi Zoëine avanture, zahvaljujući svemu što je ova sezona postavila, mogle biti puno glađe.