Nezavisni odvjetnik Suda Europske unije, Athanasios Rantos, iznio je, u sklopu jednog sudskog procesa, mišljenje prema kojem banke ne smiju odbiti trenutačni povrat novca klijentu nakon neautorizirane transakcije, čak i ako sumnjaju na klijentov grubi nemar. To mišljenje moglo bi uzdrmati bankarski sektor, ali i značiti veliku pobjedu za prava potrošača u EU, bude li uključeno u finalnu presudu.

Obveza hitnog povrata

Povod za odvjetnikovo očitovanje bio je slučaj poljske državljanke koja je postala žrtva phishing prevare. Nakon što je na lažnoj stranici trgovačke platforme bila unijela svoje podatke, treća strana je izvršila neautorizirano plaćanje s njezinog računa. Slučaj je sljedećeg dana prijavljen banci, koja je, pak, odbila nadoknaditi ukradeni iznos, tvrdeći da je korisnica postupala krajnje nepažljivo.

Slučaj je prvo dospio pred nacionalni sud, koji je potom od Suda Europske unije zatražio tumačenje europskog prava. Ključno pitanje bilo je je li banka, kao pružatelj platnih usluga, obvezna odmah vratiti iznos neautorizirane transakcije ili može uskratiti isplatu ako smatra da je klijent svojom nepažnjom omogućio prijevaru.

U svojem mišljenju, odvjetnik Rantos naglašava da pravo Unije zahtijeva od banaka da u prvom koraku odmah nadoknade iznos sporne transakcije. Jedina iznimka od ovog pravila je situacija u kojoj banka ima opravdane razloge za sumnju na to da je sam korisnik uključen u prevaru, o čemu mora pismeno obavijestiti nadležno nacionalno tijelo. Prema Rantosu, zakonodavac EU-a nije ostavio prostor državama članicama za drukčije tumačenje niti je predvidio iznimke od načela trenutnog povrata.

Zaštita prava potrošača

Međutim, takav povrat sredstava nije konačan. Ako banka naknadno uspije dokazati da je klijent namjerno ili zbog grubog nemara propustio ispuniti svoje obveze čuvanja sigurnosnih podataka, može zahtijevati od korisnik da u konačnici snosi nastale gubitke. U slučaju da on odbije vratiti prethodno nadoknađeni iznos, na banci je teret pokretanja sudskog postupka protiv klijenta radi naplate potraživanja.

Ovakvo tumačenje zakona opravdano je potrebom za osiguranjem visoke razine zaštite korisnika platnih usluga, što je jedan od temeljnih ciljeva europskog zakonodavstva. Odvjetnik ističe da propisi i kontekst u kojem su doneseni jasno upućuju na prioritet zaštite potrošača u digitalnom okruženju, gdje su rizici od sofisticiranih prevara sve češći.

Stavljanje tereta dokazivanja i pokretanja sudskog spora na banku, umjesto na klijenta koji je ostao bez sredstava, osigurava stabilnost i povjerenje u sustav platnog prometa. Iako takvo mišljenje nezavisnog odvjetnika nije obvezujuće za Sud, ono predstavlja ključan putokaz u donošenju konačne presude – koja će definirati buduću praksu banaka diljem Europske unije.