Jučer smo objavili vijest da je Google lansirao Fitbit Air, pametnu narukvicu bez zaslona za 99 dolara koja direktno konkurira sličnom i sve popularnijem uređaju Whoopu, i time pokušava odgovoriti na pitanje koje industrija nosivih uređaja pokušava riješiti već četrdesetak godina: što zapravo trebamo, ako nije sat, nositi na ruci i zašto.

Povijest nije ohrabrujuća

Fitbit Air nema ekrana, prati srčani ritam, HRV, SpO2, faze spavanja i temperaturu kože 24 sata, teži 12 grama, a sve se čita kroz aplikaciju. Osnovne funkcije su besplatne, a naprednije praćenje uz zdravstvenog savjetnika pogonjenog Geminijem dolazi uz pretplatu od 9,99 dolara. Google smatra da je tu u prednosti nad Whoopom koji sve zaključava kroz puno skuplju pretplatu. Ima li šansi da uspije na tržištu? Vjerojatno da, ali povijest ovog segmenta nije ohrabrujuća.

Bondov sat, SPOT,  Jawbone, Glasshole...

Groblje nosivih uređaja staro je koliko i sam pokušaj spajanja tehnologije s tijelom. Seiko je 1982. stavio TV ekran na ručni zglob - pojavio se u James Bondu, imao revolucionarni LCD za to doba, a propao jer je za rad trebao prijemnik veličine Walkmana koji se nosio odvojeno. Microsoft je 2003. napravio SPOT, sat koji je primao vijesti i poruke putem FM mreže, radio s brendovima Fossil, Citizen i Swatch, ugasio projekt 2008. Fossil je izbacio Wrist PDA s ekranom na dodir, stylusom i Palm OS-om - kritičari su hvalili inovaciju, tržište je ignoriralo. Potom dolazi prvi pravi val, 2011.-2014.: Nike FuelBand, Jawbone UP koji je završio u likvidaciji 2017. nakon pravnih bitki s Fitbitom, Motorola MotoActv, WIMM One s Androidom u satu, kvadratni iPod Nano kojeg su korisnici sami stavljali na zapešće jer im je to bila jedina prihvatljiva verzija koncepta. Na kraju Google Glass, koji je propao ne zbog tehničkih razloga nego društvenih - korisnici koji su ga nosili dobili su nadimak "Glassholes" i izbjegavali se pojavljivati u javnosti.

Zajednički nazivnik kroz povijest svih nosivih uređaja uvijek je isti, nešto je uvijek nedostajalo. Seiko je imao hardware bez ekosistema, Microsoft je imao ekosistem bez otvorenosti, Fossil je imao formu bez funkcije, a Google Glass imao je funkciju bez socijalnog prihvaćanja. Uvijek je nešto nedostajalo dok se nisu pojavili pametni satovi. Oni pak, izgleda, nisu potpuno ukinuli uređaje bez zaslona već upravo segmentiraju tržište.

S jedne strane Apple i Samsung grade ekrane sve veće, sjajnije i skuplje, gurajući pametni sat kao platformu za digitalni život: obavijesti, plaćanje, operativni sustav, trgovina aplikacijama. S druge strane Whoop, a sada i Google, idu suprotnim smjerom: nikakav ekran, nikakve obavijesti, samo senzori koji rade dok korisnik spava. Google to eksplicitno potvrđuje modelom "nosite Pixel Watch danju, Fitbit Air noću" - što je zapravo priznanje da ni oni ne misle da jedan uređaj može sve. Fitbit Air je Googleov najizravniji napad na Whoopov segment jer drži cijenu niže i ne zaključava osnovne podatke kroz pretplatu. Ako Google uzme taj segment i ukine premium pretplatnički model, Whoop, trenutno najpopularniji među mlađim korisnicima, je u nevolji.

Ne više informacija, nego manje

Zašto se Google upušta u rizičnu tržišnu kategoriju u kojoj su mnogi posrnuli? Odakle popularnost Whoopa? Imamo li razloga tvrditi da je na pomolu bezekranski trend? Možda je tu neki širi kulturni kontekst koji se ne može ignorirati.

Uređaji bez zaslona nisu tehnološka inovacija, bili su tu i prije ali nisu postali popularni. Sada, kad je modni trend biti kritičan prema tehnologiji, možemo ih promatrati kao reakciju na godine napora industrije koja je pokušavala uvjeriti ljude da im treba još jedan ekran, još jedna svjetlucava površina za obavijesti koja vibrira dok spavaju. Apple Watch je najbolji primjer tog modela: genijalan uređaj koji je stvorio korisnika koji gotovo 24 sata gleda otkucaje srca i pita se je li to normalno, koji pritišće opciju EKG, koji misli da na zapešću ima mini medicinski laboratorij. Whoop i Fitbit Air su odgovor na to: ne više informacija u lice, nego manje. Ne sučelje, nego proces skupljanja podataka u pozadini. Cijela ideja je da to prikupljanje ne prekida dnevnu rutinu nego čeka dok ne zatreba. U ovom slučaju odsutnost ekrana nije ograničenje - to je prednost koja korisnika drži fokusiranim na zdravlje, a ne na uređaj.

Revolt protiv ekrana ili tržišna segmentacija?

Ipak, treba biti realan. Manje informacija vrijedi samo ako imate više negdje drugdje. Pametna narukvica bez zaslona ne može zamijeniti pametni telefon, ona ga dopunjuje ili postoji paralelno s njim. Korisnik koji kupuje Whoop vjerojatno već ima iPhone, MacBook i iPad ili neki drugi suvremeni uređaj. Google vjeruje da moderni korisnik ne bježi od tehnologije već želi jednu stvar na tijelu koja ne traži trenutačnu pozornost. Taj luksuz Google nudi za 99 dolara. Najvjerojatnije, ovo ipak nije revolt protiv ekrana - to je tržišna segmentacija u industriji nosivih uređaja od 48 milijardi dolara, koja dovoljno opravdava lansiranje novog proizvoda. Pitanje je samo tko će do 2030. biti Fitbit, a tko Jawbone.