Na torbama korejskih tinejdžera, ali i odraslih, ove godine vise privjesci sastavljeni od četiri, šest, devet i više tipki mehaničke tipkovnice. Tipke nisu spojene ni na kakvo računalo. Pritisne ih se, začuje se klik, kod boljih primjeraka zasvijetli i lampica, i time je popis funkcija iscrpljen. 

Keycap keyring, iliti ki-kku

Zovu se keycap keyring, a njihovo ukrašavanje dobilo je i vlastitu skraćenicu, „ki-kku”. Nastala je po uzoru na „da-kku”, kraticu za „dairi kkumigi”, ukrašavanje rokovnika. Korejski su ga tinejdžeri pretvorili u hobi s vlastitom industrijom naljepnica, washi traka, pečata i papirnatih ukrasa, a procvao je u godinama pandemije, kad se društveni život preselio za radni stol. Slog „kku”, od „kkumigi”, ukrašavanje, otada se lijepi na sve što se može nositi ili držati u ruci. Tako postoje „pon-kku” za maske mobitela, „pol-kku” za fotokartice K-pop zvijezda, „sin-kku” za tenisice i „baek-kku” za torbe, a ove godine i „bol-kku”, ukrašavanje kemijskih olovaka. Koreja ne kupuje predmete, nego podloge za ukrašavanje, a tipka je samo najnovija podloga.

U seulskoj robnoj kući privjescima nije posvećen jedan pult, nego nekoliko štandova. Na prvom vise prazna kućišta, bijela i crna, za četiri ili šest tipki, s već ugrađenim plavim prekidačima, onima koji najglasnije klikću. Ispod njih, u prozirnim pretincima, poslagane su kapice: slova latinice i hangula, pastelne boje, mačke, medvjedi, tigrovi i nasmiješena lica, stotine dizajna. Kućište stoji oko šest eura, a svaka kapica oko 0,8 eura, pa gotov privjesak sa šest tipki izađe na desetak eura. Natpis na pultu, na engleskom, upozorava da se slaže tek nakon plaćanja.

Hrana koja se pritišće, ali ne jede

Nekoliko koraka dalje ponuda izgleda kao samoposlužni bife. Na okretnim stalcima vise gotovi privjesci u kućištima boje lizalica, ljubičastim, zelenim, žutim i ružičastim, a na stolovima stoje stotine bijelih zdjelica s kapicama, razvrstanima kao bomboni. Dio ih je od prozirne smole, s nečim zalivenim unutra: mandarinama, limunom, klipom kukuruza, kolačićima s kremom, hranom koja se pritišće, ali ne jede. Na nekima je otisnut MBTI tip osobnosti, pa se karakter vlasnika nosi o torbi u četiri slova. Natpisi uz zdjelice nude dijelove po 3.000 i 4.000 vona (1,80 i 2,40 eura), što je skuplje od kapice na prvom štandu, ali tu se plaća smola i ono zaliveno u njoj.

Složeno unaprijed

Na trećem štandu trend je preuzela licenca. U celofanu se prodaju gotovi kompleti, na kojima više nema mjesta za izbor: Crayon Shin-chan s tipkama na kojima piše „WAHAHA!”, Rilakkuma s natpisom da je uvijek uz vlasnika i bijela mačka s aureolom koja kapicama slaže riječ „LOVE”. Ki-kku je počeo kao slaganje vlastitog privjeska. Na kraju pulta kupuje se privjesak koji je već netko složio.

Od dućana na uglu do kolekcionara

Lanac CU, jedan od dvaju najvećih južnokorejskih lanaca dućana otvorenih danonoćno, prodavao ga je u kompletu s čokoladom, s Pokémonima na tipkama, konkurentski 7-Eleven odgovorio je s Hello Kitty, a isti taj CU-ov privjesak na Kreamu, korejskom trgovištu za tenisice, modu, kolekcionarske kartice i ostale sakupljačke predmete se preprodaje za 43.000 vona (oko 25 eura).

Zašto baš tipka?

Mehanički prekidač daje ono što zaslon mobitela ne može: otpor pod prstom, kratak hod i jasan klik. Upravo zbog toga privjesak se u Koreji ubraja u takozvane fidget igračke, predmete koji se stalno vrte, stišću ili pritišću da bi se smirile ruke i glava. Najbliži su mu rođaci fidget spinner i loptica protiv stresa. Većina kupaca, kako navode korejski mediji, tipke ne nosi zbog izgleda, nego zato što ponavljano klikanje smanjuje nervozu i tjeskobu, bilo pred ispit, u podzemnoj željeznici ili na sastanku. Drugi ih skupljaju kao figurice, ponajprije zbog različitih prekidača i kapica, a takvih je kupaca najviše u Japanu. Na društvenim mrežama tome pomaže i ASMR, žanr videa u kojima se snimaju umirujući zvukovi, pa tisuće kratkih snimki ne prikazuju ništa osim prsta koji pritišće tipku.

Prije ovog trenda torbe je držao Labubu, plišano čudovište velikih ušiju i zubatog osmijeha, koje se moglo samo gledati i pokazivati. Tipka je napravila korak dalje, od ukrasa na torbi do predmeta koji se drži u ruci. Jedan korejski hardverski portal usporedio ju je s moktakom, drvenim instrumentom u koji budistički redovnici ritmično udaraju dok mole. Usporedba nije pretjerana: i jedno i drugo služi tome da se ponavljanjem istog pokreta smiri misao.

Natrag na staklo

U međuvremenu se sve vratilo na početak. U App Storeu se pojavila aplikacija Keycap Keyring, u kojoj se privjesak slaže i pritišće na zaslonu telefona, uz animaciju, zvuk i vibraciju, a za dodatne tipke i prekidače plaća se premium. Bijeg od stakla kratko je trajao i završio na staklu, s mogućnošću pretplate.