U zadnje vrijeme često saznajemo iz medija o financijskim poteškoćama unutar IT sektora, praćenim valovima otpuštanja. To otvara pitanje  uzroka tih nestabilnosti. Održavanje proračunskog deficita unutar zadanih okvira ostaje ključni uvjet Europske komisije i vitalan makroekonomski indikator. Za Hrvatsku je postizanje te fiskalne discipline od strateške važnosti radi očuvanja stabilne pozicije i kredibiliteta unutar Europske unije, no nužna proračunska štednja sada izravno korelira s kretanjima na tehnološkom tržištu i jedan je od razloga tih poteškoća.

Kako EU "kažnjava" kršenje pravila?

Ako država članica prijeđe granicu deficita od 3 % ili ukupnog duga od 60 % (a ne smanjuje ga dovoljno brzo), pokreće se Procedura prekomjernog deficita (EDP).

Tada Europska komisija državi članici postrožuje preporuke za reforme (npr. rezanje troškova ili uvođenje novih poreza). Ako država ignorira preporuke, teoretski joj prijete visoke novčane kazne, no u praksi se to rijetko koristi. Umjesto toga, EU ima moćniji mehanizam, a to je zamrzavanje isplata iz EU fondova, što je za svaku članicu ogroman financijski udarac.

Zbog globalnih kriza (pandemija, energetski šokovi), ova su pravila privremeno bila suspendirana, no sada su ponovno u punoj primjeni uz nešto fleksibilnija pravila prilagodbe za svaku zemlju pojedinačno.

Koliki je trenutačni proračunski deficit?

Prema najnovijim službenim podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS) Hrvatska se po proračunskom deficitu trenutačno nalazi na granici od 3 posto BDP-a. Iako državni prihodi (od poreza) nikada nisu bili veći, država troši još brže nego što prihoduje. Zato je deficit došao točno do ruba od 3 posto. Vlada je donijela rebalans proračuna kako bi uravnotežila snažan rast prihoda i rashoda, ali s jasnim planom da se deficit zadrži na najviše od 3 posto BDP-a.

Dok je deficit napet, u području javnog duga situacija je znatno komotnija. Prema EU pravilu ukupan dug države ne bi smio prelaziti 60 % BDP-a. Prema javno dostupnim podacima  ukupni dug Hrvatske iznosi oko 52,4 milijarde eura, što čini 55,7 % BDP-a. Hrvatska je već drugu godinu zaredom ispod dopuštene granice od 60 %.

Iako dug u apsolutnom iznosu (u eurima) raste, gospodarstvo raste brže pa se udio duga u BDP-u zapravo smanjuje, što Europska komisija ocjenjuje vrlo pozitivno. Procijenjeno je da će do kraja godine taj udio pasti na oko 55,5 %.

Na što država troši najviše novca i zašto je trenutni deficit na 3 posto BDP-a?

Prema javno dostupnim podacima ukupni proračunski rashodi države dosegnuli su iznos od 40,6 milijardi eura. Razlog zašto je proračun "u minusu" (deficitu) unatoč odličnoj naplati poreza leži u naglom rastu državne potrošnje na tri glavne stavke:

- Mirovine i socijalna davanja (oko 33 % proračuna): Ovo je pojedinačno najveći trošak države. Zbog usklađivanja mirovina s inflacijom i uvođenja novih dodataka, rashodi za mirovine i socijalnu skrb svake godine rastu.

- Plaće u javnom sektoru (oko 22 % proračuna): Velika reforma sustava plaća donijela je povijesno najveće povećanje osnovica i koeficijenata za državne i javne službenike (učitelje, liječnike, policiju, administraciju).

- Javne investicije i vojska: Država masovno investira u obnovu infrastrukture (sufinanciranu iz EU fondova). Također, značajno su porasli vojni rashodi za opremanje i modernizaciju vojske (MORH).

Što to može značiti za IT sektor?

Iako se tehnološki sektor u javnosti često percipira kao potpuno autonoman i orijentiran isključivo prema stranim tržištima, poslovni rezultati pokazuju da je značajan dio domaće IT industrije operativno i financijski vezan uz projekte javne nabave i digitalizaciju državne uprave. Redukcija proračunskih rashoda, usmjerena na stabilizaciju deficita, izravno utječe na dinamiku ugovaranja novih poslova. Za tvrtke koje nisu adekvatno diversificirale svoj portfelj klijenata, ovakve promjene u javnoj potrošnji već se reflektiraju kroz narušenu likvidnost, poslovno restrukturiranje te, u određenim slučajevima, smanjenje broja zaposlenih.

Hrvatska IT scena godinama se dijeli na dvije struje: tvrtke koje izvoze na strana tržišta i tvrtke koje su primarno naslonjene na državne natječaje, digitalizaciju javne uprave i poslove s velikim državnim poduzećima (poput HEP-a, HŽ-a, APIS-a i sl.). Za ove druge tvrtke, državna potrošnja je glavni izvor prihoda.

Kada "proračunska pipa" presuši radi držanja deficita na uzdi, državne firme naglo stopiraju ili odgađaju već planirane IT natječaje, javne nabave i nadogradnje softverskih sustava jer jednostavno nemaju odobren proračun. Tada IT tvrtke koje su preko 70 ili 80 posto svog poslovanja vezale uz državu preko noći ostaju bez ugovora. Budući da se tržište ne može preokrenuti u nekoliko tjedana, manje i srednje tvrtke koje nemaju financijske zalihe suočavaju se s nelikvidnošću i propadanjem. I kao posljedica svega dolazi do gubitka radnih mjesta i rezanja plaća. Kako bi preživjele gubitak ključnih državnih ugovora, tvrtke su prisiljene na nepopularne mjere. Prvo se režu vanjski suradnici (freelanceri), a potom slijede valovi otpuštanja stalno zaposlenih inženjera i programera ili smanjenje njihovih plaća.

U kojoj mjeri visoka inflacija "pomaže" državi smanjiti javni dug?

Građanima inflacija uništava kupovnu moć, ali državnoj blagajni inflacija kratkoročno nevjerojatno koristi. Ekonomisti tu pojavu popularno nazivaju "topljenje duga inflacijom".

Kada cijene proizvoda u trgovinama skoče za npr. 10 %, automatski skače i iznos PDV-a koji država uzima od svake kupnje. Budući da Hrvatska ima vrlo visok udio PDV-a u proračunu, država se inflacijom "kupa u novcu". BDP se izražava u tekućim cijenama. Ako su cijene svega porasle, raste i nominalna vrijednost BDP-a (gospodarstvo "vrijedi" više eura na papiru, čak i ako se količinski nije proizvelo više). Javni dug se mjeri kao omjer duga i BDP-a. Čak i ako stvarni dug u eurima raste, BDP zbog inflacije raste još brže. Zbog toga taj omjer (postotak) pada, pa Hrvatska lakše ostaje ispod dopuštenih 60 %.

Jednostavna usporedba: Zamislite da imate dug od 10.000 € u trenutku kada vam je plaća 1.000 € (dug je 10 vaših plaća). Ako zbog opće inflacije vaša plaća skoči na 2.000 €, a dug ostane isti, taj dug od 10.000 € odjednom je samo 5 vaših plaća. Dug niste otplatili, ali vam je postao "lakši" za otplaćivati. Točno to inflacija radi državnom dugu.

Što se događa s proračunom kada inflacija padne, a visoki troškovi plaća ostanu?

Kada se inflacija potpuno smiri, država ulazi u vrlo opasnu zonu jer se suočava s fenomenom koji ekonomisti zovu "fiskalna krutost rashoda".

Smirivanjem inflacije prestaje i "napuhavanje" prihoda od PDV-a. Trgovci više ne dižu cijene svaki mjesec, građani troše opreznije i proračun odjednom prestaje rasti brzinom na koju je navikao. S druge strane, drastično povećane plaće u javnom sektoru i povišene mirovine zakonska su obveza. Država ne može preko noći smanjiti liječničku ili učiteljsku plaću niti rezati mirovine. Dakle, ti troškovi ostaju trajno visoki, betonirani. Kada prihodi uspore, a rashodi ostanu visoki, proračunski minus se naglo produbljuje. Tada nastaje pritisak na deficit (preko 3 posto). Država tada ima samo dva izlaza: ili zaduživanje (što povećava javni dug i ljuti EU) ili uvođenje novih poreza (poput poreza na nekretnine) kako bi se začepila rupa.

Ukratko, figurativno rečeno: "inflacija je bila anestezija koja je prikrivala stvarnu težinu golemih povišica koje je država podijelila. Kad anestezija popusti, proračun će osjetiti ozbiljnu bol".

Koliko nam u svemu ovome zapravo pomaže novac iz EU fondova?

Pomaže nam jako! To je doslovno glavni generator koji sprječava da Hrvatska potone u recesiju. Hrvatska je u povijesnom plusu od gotovo 22 milijarde eura u odnosu na ono što je uplatila u EU blagajnu.

Evo kako EU novac izravno spašava državne financije:

- Plaćanje investicija bez zaduživanja: Sve velike projekte, na primjer obnovu od potresa, izgradnju škola za cjelodnevnu nastavu, ceste, vodovode i željeznicu, država ne plaća iz svojih poreza niti iz kredita, već iz izravnih EU bespovratnih sredstava. To drži deficit nižim nego što bi bio da sve plaćamo sami.

- Injekcija kroz NPOO: Kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti (NPOO) Hrvatskoj je na raspolaganju bilo ukupno 10 milijardi eura. Vlada uspješno povlači taj novac i upravo privodi kraju ovaj golemi ciklus. Do kraja godine očekuju se i zadnje uplate iz tog paketa.

- Stvaranje umjetnog BDP rasta: Taj silni europski novac se slijeva građevinskim tvrtkama i domaćim dobavljačima. Oni plaćaju radnike, kupuju materijal i troše u Hrvatskoj. To izravno gura BDP prema gore. A kao što smo naučili, veći BDP znači lakše podnošenje javnog duga.

Veliko "ali" za budućnost

Ovaj rekordni val europskog novca polako doseže svoj vrhunac. Pred nama su novi pregovori za iduće sedmogodišnje razdoblje EU proračuna. Kako Hrvatska ekonomski raste i približava se prosjeku razvijenosti EU-a, iznosi bespovratne pomoći u budućnosti će se vjerojatno smanjivati.

Kako održati rast kada presuše milijarde iz Bruxellesa? Održavanje gospodarskog rasta nakon što završi povlačenje zadnjih milijardi eura kroz NPOO najveći je ekonomski izazov s kojim bi se država mogla suočiti.

Kada država prestane biti glavni pokretač investicija kroz europski novac, model rasta morat će se iz temelja promijeniti. Da bi se izbjegao nagli pad i zadržao stabilan rast, ekonomski stručnjaci ističu nekoliko ključnih stupova na koje bi se Hrvatska trebala osloniti:

- Prebacivanje fokusa na privatni sektor i produktivnost

Dosadašnji rast snažno je ovisio o građevinskom sektoru, turizmu i državnim projektima. Privatni sektor morati će preuzeti ulogu glavnog pokretača. Hrvatska će morati privući i strani i domaći kapital u sektore visoke dodane vrijednosti (poput ICT-a, visoke tehnologije, obnovljive energije i moderne industrije), a ne samo u nekretnine i turizam.

Hrvatski radnik u prosjeku stvara znatno manje vrijednosti po satu od radnika u zapadnoj Europi. Bez ulaganja tvrtki u automatizaciju, digitalizaciju i nove tehnologije, rast plaća više neće imati ekonomsko pokriće.

- Porezno i administrativno rasterećenje

Kako bi privukla privatni kapital, država mora postati konkurentnija i jeftinija za poslovanje tako što će još morati smanjiti porezni pritisak na rad. Iako su učinjeni određeni pomaci, porezi i doprinosi na visoke (stručne) plaće i dalje su visoki. Ako želimo zadržati visokoobrazovane ljude, rad mora biti manje oporezovan. Još jedna ključna promjena je  reforma pravosuđa i birokracije. Sporost administracije i pravna nesigurnost najveće su kočnice stranim investitorima. Olakšavanje izdavanja dozvola i digitalizacija državnih procesa ključni su za privlačenje ozbiljnih tvrtki.

- Tržište rada i uvoz radne snage

Hrvatska se bori s golemim nedostatkom radne snage, što izravno koči rast BDP-a. Migracijskoj politici će se trebati posvetiti puno više pažnje. Zbog izraženog strukturnog deficita na domaćem tržištu rada, država će morati sustavno upravljati uvozom radne snage, fokusirajući se na zadržavanje kvalificiranih radnika. Isto tako, prekvalifikacija domaćeg stanovništva će biti ključna. Usklađivanje obrazovnog sustava s potrebama modernog tržišta rada kako bi se smanjio broj suficitarnih zanimanja.

- Evolucija turizma u cjelogodišnju industriju

Turizam donosi golem udio u BDP-u, ali je visokosezonski i osjetljiv na vanjske šokove. Održivi rast podrazumijeva odmak od "sunca i mora" prema zdravstvenom, kontinentalnom i poslovnom turizmu višeg cjenovnog ranga, što bi osiguralo prihode tijekom cijele godine, a ne samo u ljetnim mjesecima.