Crna rupa snimljena pri proždiranju divovske zvijezde, sjaji kao 10 bilijuna Sunaca

Astronomi su zabilježili dosad najsnažniji i najudaljeniji energetski bljesak supermasivne crne rupe, vjerojatno uzrokovan time što njezina gravitacija "trga" zvijezdu mase 30 puta veće od Sunčeve

Sandro Vrbanus četvrtak, 6. studenog 2025. u 06:21
Umjetnički prikaz snimljenog procesa 📷 Caltech/R. Hurt (IPAC)
Umjetnički prikaz snimljenog procesa Caltech/R. Hurt (IPAC)

Astronomi su zabilježili najsnažniji i najudaljeniji bljesak energije ikad zabilježen iz supermasivne crne rupe. Kozmički objekt, prvi put uočen 2018. godine pomoću opservatorija Zwicky Transient Facility (ZTF) i Catalina Real-Time Transient Survey, brzo je povećao sjaj za faktor 40 tijekom nekoliko mjeseci. Na svojem vrhuncu, bljesak je bio 30 puta sjajniji od bilo kojeg prethodno viđenog bljeska crne rupe, sjajeći svjetlošću snage poput čak 10 bilijuna Sunaca. Fascinantno otkriće opisano je u radu u časopisu Nature Astronomy.

Supermasivna crna rupa koja stoji iza bljeska, nazvana J2245+3743, vrsta je aktivne galaktičke jezgre koja se "hrani". Procjenjuje se da je 500 milijuna puta masivnija od našeg Sunca i udaljena 10 milijardi svjetlosnih godina. "Energetika pokazuje da je ovaj objekt vrlo daleko i vrlo svijetao," izjavio je voditelj studije Matthew Graham, profesor astronomije na Caltechu, dodavši da je pojava drugačija od svega dosad viđenoga.

Novi rekorder

Najvjerojatnije objašnjenje za ovako dramatičan bljesak jest događaj "plimnog poremećaja", fenomen koji se događa kada gravitacija supermasivne crne rupe "rastrga" zvijezdu koja se previše približi. Crna rupa zatim polako "troši" ostatke zvijezde, snažno pritom isijavajući. Znanstvenici procjenjuju da je u ovom slučaju crna rupa progutala zvijezdu mase najmanje 30 puta veće od mase našeg Sunca.

Teleskop Samuel Oschin u zvjezdarnici Palomar, sjedištu ZTF-a 📷 Palomar/Caltech
Teleskop Samuel Oschin u zvjezdarnici Palomar, sjedištu ZTF-a Palomar/Caltech

Ovaj događaj zasjenjuje prethodnog rekordera, objekt nadimka "Scary Barbie", koji je bio 30 puta slabiji, a procjenjuje se da je uključivao zvijezdu mase između tri i deset Sunčevih masa. Činjenica da bljesak J2245+3743 još uvijek traje ukazuje na to da zvijezda još nije u potpunosti progutana.

Ironija kozmičke sudbine

Zbog širenja svemira, astronomi promatraju ovaj udaljeni događaj uz fenomen "kozmološke vremenske dilatacije". "Događaj promatramo kao da se reproducira četvrtinom brzine", objasnio je Graham, napominjući da je "sedam godina ovdje jednako kao dvije godine tamo".

Astronomi su u objavi svojeg otkrića opisali i "ironiju sudbine" koja je dovela do ove pojave. Naime, najmasivnije zvijezde u svemiru obično imaju istu sudbinu – eksplodirat će kao sjajne supernove i potom kolabirati te se pretvoriti u crnu rupu. U ovom slučaju, jedna je takva velika zvijezda izbjegla takvu sudbinu, jer je, ironično, naišla na drugu divovsku crnu rupu, koja ju je rastrgala i "pojela" prije negoli se ona mogla i sama pretvoriti u sličan kozmički objekt.