Citozin, gvanin, adenin, timin i uracil – taj vam je popis kemijskih spojeva, tj. dušičnih ili nukleobaza, vjerojatno ostao negdje zapisan u memoriji ako ste u školi pazili na satovima biologije. Radi se o kanonskim nukleobazama koje poznamo kao gradivne elemente DNK i RNK molekula, odnosno nukleinskih kiselina u kojima je zapisan "kod života". Veliko otkriće sada u tom polju stiže iz Japana.

Baze na asteroidu

Znanstvenici sa Sveučilišta Hokkaido objavili su u časopisu Nature Astronomy revolucionarno otkriće o prisutnosti svih navedenih pet baza, potrebnih za formiranje DNK i RNK, u uzorcima tla prikupljenim s asteroida 162173 Ryugu. Njihovo istraživanje potvrđuje da su osnovni kemijski sastojci života bili prisutni u ranom Sunčevu sustavu, što dodatno potkrepljuje teorije o izvanzemaljskom podrijetlu molekularnih temelja biologije na Zemlji.

Ovo je već drugi put da su istraživači identificirali ove kemikalije na ugljičnom asteroidu, nakon sličnih nalaza u uzorcima s asteroida 101955 Bennu koje je donijela misija OSIRIS-REx. Uzorci s Ryugua, koje je na Zemlju dostavila japanska letjelica Hayabusa2 u prosincu 2020. godine, pružaju dragocjen uvid u kemijski sastav svemirskih tijela bez rizika od kontaminacije zemaljskim organskim materijalom i potkrepljuju zaključke znanstvenika koji su analizirali uzorke s asteroida Bennu.

Dokazi za panspermiju

Ovi nalazi daju dodatnu težinu hipotezi panspermije, koja sugerira da se gradivni blokovi života šire svemirom putem asteroida, meteora i kometa. Iako kritičari ističu da ova teorija ne objašnjava sam nastanak života već samo premješta lokaciju njegova postanka, neosporno je da novi podaci sugeriraju da su molekularni sastojci mogli biti isporučeni na mladu Zemlju upravo udarima ovakvih nebeskih tijela.

Kako bi osigurali čistoću rezultata, istraživači su primijenili stroge mjere zaštite od kontaminacije. Koristeći vodu i klorovodičnu kiselinu, ekstrahirali su organske spojeve iz uzorka prije pročišćavanja molekula za detaljnu analizu. Tim je uspješno identificirao purine (adenin i gvanin) te pirimidine (citozin, timin i uracil), koji u kombinaciji s fosfatima i šećerima tvore genetski kod živih organizama.

Zanimljivo je da su uzorci s Ryugua sadržavali približno slične količine obiju kategorija nukleobaza, što se razlikuje od omjera uočenih u uzorcima s Bennua ili u poznatim meteoritima. Znanstvenici sugeriraju da bi varijacije u razinama amonijaka unutar različitih asteroida mogle objasniti te razlike. Daljnja istraživanja ovih kemijskih putova trebala bi omogućiti bolje razumijevanje načina na koji su se u različitim dijelovima Sunčeva sustava formirali esencijalni temelji života.

Asteroid Ryugu, klasificiran kao Zemlji bliski objekt, promjera je oko 900 metara, a postao je predmetom intenzivnog istraživanja nakon lansiranja misije Hayabusa2 2014. godine. Letjelica se susrela s njime 2018. godine, a dvije godine kasnije na Zemlju je dopremila oko 5,4 grama materijala.