Nakon 38 godina razriješen misterij Uranove magnetosfere, zabilježen sondom Voyager 2
Prije gotovo četiri desetljeća Voyager 2 proletio je pored Urana i prikupio gomilu podataka. Neke od njih znanstvenici i danas analiziraju, pa su tek sada razjasnili neke tada zabilježene neobične pojave
Kada je NASA-ina letjelica Voyager 2, davne 1986. godine, proletjela pored Urana, omogućila je znanstvenicima prvi (i dosad jedini) bliski pogled na taj planet. Uz otkriće novih mjeseca i prstenova, za koje se dotad nije znalo, znanstvenici su u podacima Voyagera pronašli i neke neobičnosti – za koje im je bilo potrebno gotovo četiri desetljeća da ih potpuno razjasne. Visoko energetske čestice, koje okružuju Uran, ponašale su se suprotno onome što se ranije znalo o načinu na koji magnetska polja zarobljavaju zračenje. Time je Uran stekao reputaciju iznimke u Sunčevom sustavu, a "misterij" njegove magnetosfere sada je napokon riješen.
Kozmička slučajnost
Novo istraživanje, objavljeno u znanstvenom časopisu Nature Astronomy, opisuje anomaliju uočenu tijekom prolaska Voyagera 2 pored Urana prije 38 godina, koja je rezultat gotovo nevjerojatne kozmičke slučajnosti. Samo koji dan prije nailaska sonde, planet je bio izložen neobičnoj solarnoj oluji, koja mu je "pritisnula" magnetsko polje i značajno smanjila magnetosferu. To je ujedno i objašnjenje za misterij, vizualno prikazano na priloženoj ilustraciji.
Prvi prikaz pokazuje kako se magnetosfera Urana ponašala prije preleta Voyagera 2. Drugi prikaz prikazuje neuobičajenu vrstu solarne aktivnosti koja se odvijala tijekom tog preleta 1986. godine, dajući znanstvenicima iskrivljeni pogled na magnetosferu planeta i njegov privremeno smanjeni "zaštitni mjehur".
"Da je Voyager 2 stigao samo nekoliko dana ranije, zabilježio bi potpuno drugačiju magnetosferu na Uranu", kaže Jamie Jasinski iz NASA-inog Laboratorija za reaktivni pogon (JPL), ujedno glavni autor studije. Naglašava da se uvjeti oko Urana, na koje je slučajno nabasao Voyager 2, pojavljuju i tek oko 4% vremena. Proučavanje magnetosfere ostalih planeta može mnogo otkriti i o magnetskom zaštitnom omotaču oko Zemlje, koji nas štiti od zračenja Sunca, primarno ioniziranog plina (plazme) u snažnim solarnim vjetrovima.
Nedostatak plazme i snažno zračenje, koje je sonda registrirala prije 38 godina, sve dosad je bilo neobjašnjeno. Kao uzrok svega toga neobičnoga sada je, na temelju nove analize podataka, identificiran upravo solarni vjetar, koji je nakratko bio poremetio dinamiku Uranove magnetosfere. Voyager 2, inače, i dalje je aktivan, nalazi se na 21 milijardu kilometara od Zemlje i šalje znanstvene podatke o međuzvjezdanom prostoru, gotovo pola stoljeća nakon lansiranja.
