U podacima dobivenima australskim radioteleskopom Australian Square Kilometre Array Pathfinder (ASKAP) astronomi s tamošnjeg sveučilišta Western Sydney University, predvođeni astrofizičarem Miroslavom Filipovićem, otkrili su dosad neviđeni, neobični i zasad neobjašnjeni kozmički objekt. Savršeno je to okrugli "mjehur", najvjerojatnije kugla nastala širenjem materijala nakon eksplozije supernove tipa Ia, no prilično neobičnih svojstava.

Mnogo je nepoznanica

Nakon otkrića ovaj je objekt prozvan Teleios, prema grčkoj riječi za savršeno. Objekt je, dakle, naizgled savršena kugla, no mehanizam njegovog nastanka i karakteristike izazov su astronomima koji ga pokušavaju objasniti. Naime, Teleios se nalazi u našoj galaksiji, izvan galaktičke ravnine, a vidljiv je isključivo u nekim valnim duljinama radiovalova – i to kao vrlo blijeda slika. U vidljivom spektru ga je nemoguće opaziti, kao i u onom rendgenskom, što produbljuje misterij, budući da su obično rendgenske zrake jasno vidljive nakon eksplozije supernove tipa Ia.

Misterij ide i dalje. Naime, za sada astronomi nisu uspjeli utvrditi udaljenost ovog "mjehura", već je ona postavljena tek u vrlo širok raspon, između 7.175 i 25.114 svjetlosnih godina od nas. Samim time nije moguće znati niti promjer objekta – on se može kretati od 46 pa do 157 svjetlosnih godina, ovisno o tome koliko je udaljen od Zemlje. Isto tako na temelju prvih opažanja nije moguće odrediti niti starost Teleios, tj. koliko je vremena prošlo od događaja koji ga je uzrokovao. Trenutačni raspon ide od tisuću pa do deset tisuća godina.

Znanstvenici su u svojem radu iznijeli nekoliko mogućih scenarija koji su mogli dovesti do nastanka ove pojave. Jedan od njih uključuje i eksploziju supernove tipa Iax, one koja za sobom ostavlja bijelog patuljka kao "zombie" zvijezdu. U slučaju da je Teleios ostatak takvog događaja, veličina bi mu bila oko 11, a udaljenost 3.262 svjetlosne godine.

Nekoliko mogućih scenarija

Nedostaje i precizno objašnjenje za savršeni oblik Teleiosa. Najvjerojatnije je riječ o tome da se supernova dogodila u praznom prostoru, pa se nakon eksplozije materijal mogao ravnomjerno širiti svemirom. Obično mu se na putu nađu oblaci materije, prašine i plina, pa su ostaci razbacani kaotično i asimetrično – a u ovom slučaju naišli smo na eksploziju koja se odvila gotovo savršeno, stvarajući pravilni veliki oblak materijala.

"Svi mogući scenariji donose svoje izazove, posebno uzimajući u obzir nedostatak emisije rendgenskih zraka, za koje se očekuje da bi se mogle otkriti s obzirom na naše evolucijsko modeliranje. Iako scenarij tipa Ia smatramo najvjerojatnijim, napominjemo da ne postoje izravni dokazi koji bi definitivno potvrdili bilo koji scenarij te su potrebna nova osjetljiva i visokorezolucijska promatranja ovog objekta", zaključili su astronomi u svojem radu, dostupnome na servisu arXiv.