Avijacija

Analiziramo F-35 Lightning 2 - skupi svenamjenski borbeni avion, za koji se navodno zanima Hrvatska

Drago Galić utorak, 2. ožujka 2021. u 06:00

Uhvaćeni odjek američkog internog prodavanja magle Lockheed-Martina svojim investitorima i Pentagonu došao je do ovih krajeva, pa je posve neobvezujući komentar hrvatskih predstavnika u SAD-u protumačen kao znak da smo "potencijalni kupac" svenamjenskog borbenog aviona F-35

Kao što znaju oni koji su čitali prethodne tekstove o hrvatskoj nabavi novog borbenog aviona, ovaj autor je skoro posve siguran da nikakve nabavke novog borbenog aviona neće biti. Prvo, hrvatska ekonomija je i u redovnim uvjetima na vrlo klimavim nogama i u osnovi živimo od kredita, a postpandemijski svijet bi i pod uvjetom da se sve izvrsno razriješi (što se za sada ne čini posebno izgledno) mogao biti još ekonomski složeniji nego smo na to navikli.

Drugo, sama kupovina novog borbenog aviona je veliki trošak, čak i za ekonomski daleko jače ekonomije od naše – pogledati Švicarce ili Austrijance – ali to čak i nije najveći trošak. Korištenje borbenih aviona jednom kad su nabavljeni je također vrlo skupo. I bivša Jugoslavija imala je problema s održavanjem borbene spremnosti svoje leteće tehnike koja je bila mahom jeftinija, ruskog porijekla, uz nešto malo francuskog i američkog oružja i uz stalne američke donacije oružja. Primjerice, niti jedan Maverick koji je JNA imala u svom naoružanju (kao onaj kojim su 1991. gađani Banski dvori), nije bio plaćen, već je bio raniji američki poklon.

U tom smislu, troškova nabave i troškova korištenja, F-35 Lightning 2 bio bi definitivno najmanje dostupan i najmanje isplativ odabir za Hrvatsku (u svibnju ćemo znati konačnu odluku natječaja).

Ali je nama vijest, prepričana u podnaslovu, sasvim dobar povod da bolje informiramo svoje čitatelje i kroz omanju analizu odgovorimo na pitanje: što je na F-35 dobro, a što loše?

Shematski prikaz rada modela B, namijenjenog Marinskom korpusu
Shematski prikaz rada modela B, namijenjenog Marinskom korpusu

Kratka povijest

F-35 je zamišljen 90-tih kao jeftini svenamjenski borbeni avion koji će zamijeniti gotovo sve ostale borbene avione (osim strateških bombardera, nekih specifičnih frontovskih aviona, tilt-rotore i još neke avione) u naoružanju američkog zrakoplovstva, mornarice (uključivši i njima pridruženi, ali zasebni Marinski korpus) i avijacije.

Ono što je prije 60 godina bio F-16 koji i danas u tko zna kojoj po redu preradi i varijanti i dalje leti diljem svijeta u naoružanjima nekoliko desetaka zemalja, trebao je biti F-35 Lightning 2.

Međutim, kao i drugi „komisijski“ dorađivani projekti (kod nas postoji izreka „Puno baba, kilavo dijete“), od nečega što je trebao biti lagani, jednostavni i jeftini projekt za sve, dobili smo od početka tri vrlo različite varijante zrakoplova (A, B i C), različite površine krila, nosivosti i različite mogućnosti polijetanja (verzija C je VTOL – vertical take-off and landing) plus sijaset nove opreme i tehnologija koje su dodavane kako su „komisijski“ prohtjevi rasli.

F-35B vertikalno slijetanje - zanimljivost je da su Amerikancima sistem pomogli razviti stručnjaci ruskog Jakovleva na osnovu njihovog iskustva s Jakom-141, ruskim mornaričkim lovcem s vertikalnim polijetanjem  i sletanjem
F-35B vertikalno slijetanje - zanimljivost je da su Amerikancima sistem pomogli razviti stručnjaci ruskog Jakovleva na osnovu njihovog iskustva s Jakom-141, ruskim mornaričkim lovcem s vertikalnim polijetanjem i sletanjem

Na kraju 17-tonski F-16 treba zamijeniti „lagani“ i „jeftini“ 25-tonski F-35 za kojega se Lockheed-Martin hvali da mu je više od 10 godina nakon ulaska u naoružanje uspio smanjiti cijenu po primjerku na 100 milijuna dolara, a sat letenja koji je bio i preko 70.000 dolara je prvo spao na 36.000 dolara, a sada se nadaju da će ga uspjeti (s novim softverom i logističkim rješenjima) spustiti na „samo“ 25.000 dolara.

Naravno, sve ove cijene su za američke korisnike. Za korisnike van Amerike izračun je vjerojatno drugačiji - sumnjamo da je jeftiniji.

U zadnjih par tjedana dvije važne glasine vezane uz F-35 dobile su i svoje službene potvrde.

Prva je da je pouzdanost i trajnost ugrađenog motora u F-35 (Pratt & Whitney F135) niža od očekivane, da je kvarova više od predviđenog broja i da američkom ratnom zrakoplovstvu, najvećem korisniku F-35, prijeti nestašica operativno sposobnih F-35 jer popravci i zamjene motora kojih je nestašica, traju dulje nego je predviđeno.

Dapače, čak je i Demonstracijski tim F-35 Zračne komande (Air Combat Command) koji leti po Americi na raznim priredbama smanjio broj nastupa i letova da ne bi utjecao na ionako oslabljenu borbenu gotovost F-35 u floti.

Problem je, vele, da su lopatice turbine, odnosno točnije njihov titanijski premaz, počele pokazivati znakove napuklina jer su stvarne radne temperature motora više od očekivanih.

Druga je vijest da je američko ratno zrakoplovstvo nakon dovršetka programa F-35 teškog gotovo 400 milijardi dolara odlučilo da im treba – lagani, jeftini svenamjenski borbeni avion koji će zamijeniti F-16. A koji neće biti F-35.

Za navodno uhodanu platformu koja je napokon otklonila dječje bolesti i napokon se može operativno koristiti u stvarnim taktičkim situacijama, ovo je hladan tuš.

Kakav je, onda, točno F-35 Lightning II, odnosno, kakav je trebao biti?

Demo tim F-35 američke Zračne komande
Demo tim F-35 američke Zračne komande

Tri brata praščića

Iako se radi o jednomotornom višenamjenskog jednosjedu smanjenog radarskog i infracrvenog odraza (stealth) pete generacije, ime (Lightning II) dobio je po legendarnom P-38 Lightningu iz Drugog svjetskog rata s kojim baš nema neke velike sličnosti.

Legendarni Lockheedov P-38 Lightning (Munja) iz Drugog svjetskog rata
Legendarni Lockheedov P-38 Lightning (Munja) iz Drugog svjetskog rata

Lockheedov izvorni P-38 bio je elisni dvomotorac, lovac, posebno popularan na Pacifiku među pilotima kojima je drugi motor (Allison – isti onaj koji se ugrađivao i u Mustange) davao dodatnu sigurnost prilikom dugotrajnih letova preko mora. Znali su, da ako i dođe do kvara na jednom motoru, drugi je tu da jamči siguran let kući.

Iako je korišten i kao jurišnik odnosno laki bombarder, u europskom teatru operacija P-38 je uglavnom bio dio lovačke pratnje američkih bombardera. Zbog svoje relativne glomaznosti nije bio posebno agilan kao lovac, ali je (opet zbog drugog motora) imao veću rezervu snage na visinama u odnosu na njemačke jednomotorne lovce Me-109 i FW-190 koji su mu bili glavni protivnici. Iako manje poznat od britanskog Spitfirea ili američkog P-51 Mustanga, P-38 se smatra uspješnim lovačkim dizajnom. Američki zračni as Drugog svjetskog rata, Richard „Dick“ Bong (znan i kao "Bing Bong") u ovome je lovcu na pacifičkom ratištu ostvario 40 zračnih pobjeda (plus 7 vjerojatnih – „probables“).

Lightning II trebao je biti jednako pouzdan i uspješan dizajn kao i njegov prethodnih iz iste firme, ali od početka je bilo jasno da izuzev imena, malo je toga isto ili slično među ovim dvama avionima.

Pored „upola manjeg broja motora“, kako je netko duhovito sročio, taj navodni nasljednik izrodio se u tri nasljednika – modele A, B i C.

Usporedne karakteristike modela A, B i C

  F-35A (RZ) F-35B (Marinski korpus) F-35C (Mornarica)
Duljina (m) 15,7 15,6 15,7
Raspon krila (m) 10,7 10,7 13,1
Visina (m) 4,39 4,36 4,48
Površina krila (m2) 42,74 42,74 62,06
Masa praznoga (kg) 13.154 14.729 15.686
Maksimalna poletna masa (kg) 31.800 27.200 31.800
Dolet (km) 2.200 1.700 2.200
Borbeni dolet (km) 1.239 935 1.241
Maksimalno opterećenje (g) +9 +7 +7,5

Model A spada u CTOL kategoriju (conventional take-off and landing – uobičajeno polijetanje i slijetanje), B je namijenjen vertikalnom slijetanju i kratkom uzlijetanju (STOVL – short take-off and vertical landing) s marinskih nosača na kojima mijenja VTOL Harriere koji su u američkom Marinskom korpusu već desetljećima; te na koncu C verzija „CATOBAR“ (catapult assisted takeof but arrested recovery – polijetanje s katapulta nosača, slijetanje na nosač uz pomoć arestorske kuke) koja ima i veću površinu krila, veću nosivost goriva i naoružanja, manju minimalnu brzinu i manje maksimalno dozvoljeno opterećenje (do 7,5G) i manju maksimalnu brzinu (zbog većeg otpora koji ide uz povećanje dimenzija).

Sve tri verzije pokreće jedan te isti motor – F135 -PW-100 namjenski rađen baš za ovaj avion. Radi se o izvedenici F119 koji pokreće F-22 Raptor prilagođenom zahtjevima koje je pred dizajnere stavio F-35.

Varijanta za STOVL (B) pored vektorske stražnje mlaznice ima i turbinu prednjeg potiska (forward lift fan) koju preko kardana pokreće taj isti motor. Na slici možemo vidjeti i pomoćne bočne mlaznice koje daju stabilnost B verziji kod lebdenja.

Varijanta F135-PW-100 ugrađenog u B model
Varijanta F135-PW-100 ugrađenog u B model

Sistem je, inače, izvorno razvio Rolls Royce, a ne Pratt and Whitney, ali su ga ovi nakalemili na svoj motor.

Vjerojatno je najveća novost vezana uz F-35 integracija senzora za pilota preko F-35 HMD-a, VR/AR kacige koja praktički sve podatke o samom zrakoplovu, oružnim sustavima, podatke s raznih senzora (radar, FLIR, IC i TV kamere, podatke dobivene od drugih aviona preko podatkovne veze – datalink) prikazuju pilotu na viziru.

Kaciga je čudo tehnologije i cijene, pa tako jedan komad (Lockheed Martin vjeruje da su potrebne 2,5 do 3,5 kacige po avionu zbog habanja i raznih pilota koji lete s istim avionom) košta – 400.000 dolara.

U cijenu je uključeno i „pripasavanje“ kacige svakoj pojedinačnoj pilotskoj glavi. Naime, kako se ne bi niti malo pomicala tijekom najvećih  opterećenja u manevrima (da bi registracija pomaka glave bila savršeno precizna), postava svake kacige radi se pojedinačno za svakog pilota u procesu koji traje par sati – od mjerenja dimenzija pilotske glave, do izrezivanja pjenaste postave na laserskom CNC stroju. Složen proces, ali da je majstor tu podosta uzeo "za ruke" - jest.

U teoriji, kako ste mogli vidjeti na gornjem službenom video Rockwell Collinsa, malo starijem, ali i dalje aktualnom, pilot s ovom kacigom, odnosno preko njenog vizira može gledati i „kroz pod“ aviona, odnosno, sustav prati pomake glave i smjera gledanja i projicira sliku s vanjskih IC kamera na vizir kacige kod vertikalnog (ili bilo kakvog) slijetanja.

F-35 HMD Rockwell Collinsa i Elbita
F-35 HMD Rockwell Collinsa i Elbita

U stvarnosti se već više puta dogodilo da ovo iz nekog razloga ne radi, odnosno, da vanjske kamere ili kamera ne daju sliku u sustav pa pilot ne vidi „kroz pod“ s kacigom ništa bolje nego vi ili ja bez kacige.

Također se s vremenom pokazalo da je softver koji se razvija desetljećima i dalje nedovoljno pouzdan, pa je prošle godine u svibnju u zračnoj bazi Eglin uništen jedan F-35 koji je istovremeno imao problema s dovodom goriva, neispravnim vanjskim kamerama, letnim kompjuterom koji nije reagirao na pilotske komande (softverski problem) i dovodom kisika. Pilotima, barem povremeno, treba kisika da bi ispravno funkcionirali.

Cockpit F-35
Cockpit F-35

Do sada je od 2014. u nesrećama uništeno pet primjeraka F-35 – četiri potpuno i jedan djelomično. Bez da je itko ispalio i jedan metak na njih.

Performansi što se tiče, radi se o dizajnu koji se oslanja na superiorne senzore, povezivost s dislociranim sustavima izviđanja te dalekometno pametno oružje, pa ni maksimalna visina (50.000 stopa – 15 kilometara) ni maksimalna brzina (1,6 Ma na visini) ni dolet (2.800 kilometara maksimalan, borbeni radijus oko 1.200 km) ne impresioniraju u usporedbi s lovcima starije generacije o kojima smo već pisali (Rafale, F-16 i Gripen).

Kako je (za model A) opterećenje krila 526 kg po četvornom metru (usporedbe radi – na MiG-u 29 to je 403 kg, a na Su-35 je 408 kg), ne radi se o avionu superiornih manevarskih mogućnosti niti je namijenjen bliskoj borbi već uništavanju ciljeva iz daleka.

Ovo znači da je manje-više sve njegovo oružje vrlo pametno i vrlo skupo s izuzetkom nekih „glupih“ (konvencionalnih) bombi koje može nositi.

Iako uz SAD više od deset drugih zemalja svijeta ima u svom naoružanju ili je naručilo F-35, razlozi zašto je to tako se bitno razlikuju od zemlje do zemlje.

Oni koji su se rano odlučili sudjelovati u programu i nabavci napravili su to na osnovu početnih specifikacija F-35 i jer im je rečeno da F-22 Raptor (također sa svojim skupom problema) neće biti dostupan za prodaju. Dakle, ako želite „drugo najbolje“ što postoji, strpite se i dobit ćete to u vidu F-35. Kako vrijeme prolazi, čini se da „drugo najbolje“ čak i u konkurenciji s trećim, četvrtim, petim, šestim itd. „najboljim“ nije baš uvijek dovoljno dobro za realne korisnike.

Odakle su se Lockheedovi inženjeri "inspirirali", jasno je s ove usporedne slike u međuvremenu od Rusa napuštenog Jaka-141 (41M) i sadašnjeg F-35.
Odakle su se Lockheedovi inženjeri "inspirirali", jasno je s ove usporedne slike u međuvremenu od Rusa napuštenog Jaka-141 (41M) i sadašnjeg F-35.

Neki žele F-35 prvenstveno zbog svojih vrlo specifičnih potreba i transfera tehnologije, a neki radi održavanja dobrih odnosa s SAD-om.

S obzirom da s transferom tehnologije vjerojatno ne bismo znali što bi jer nemamo visokotehnoloških industrija, a i one koje imamo uništavamo, ostaje nam samo ovo zadnje – održavanje dobrih odnosa sa SAD-om.

Ali kako smo mi ionako vrlo poslušni, vjerojatno SAD ni ne očekuje od jedne od najsiromašnijih članica EU da dodatno razvija dobre odnose kupnjom izuzetno skupog i u samoj matičnoj zemlji kritiziranog vojnog programa. U stvari možemo biti ponosni što nas je netko, makara u promotivne svrhe, spomenuo kao zainteresiranog kupca, a nije pri tome posprdno dodao kako još vodimo pregovore oko toga "uključuje li cijena aviona i pune tankove goriva".

F-35 Lightning 2 - zajedničke karakteristike modela

Cijena Oko 100 milijuna dolara
Cijena sata leta 36.000 dolara
Najveća nosivost ubojnog tereta (A/B/C) 8.160/6.800/8.160 kg
Motor/potisak: F135-PW-100, 190 kN (forsaž)
Maksimalna brzina 1,6 Ma
Radar AN/APG-81 AESA radar


Multiroom Hi-Res WiFI zvučnik

DENON Home 250

Internet radio, Heos, Alexa, Airplay 2, Bluetooth

3379 Kupi

Gramofon sa predpojačalom

DENON DP-300F black

Masivna baza za smanjenje vibracije, aluminijska izrada, MM zvučnica

2199 2990 Kupi