Američki marinski korpus (USMC) najavio je da nakon punih 34 godine aktivne službe u mirovinu odlazi AH-1W Super Cobra ili „Whiskey“ (prema zadnjem slovu u oznaci), jurišni helikopter kojega su marinci uspješno koristili u brojnim misijama u zemljama tisućama kilometara daleko od SAD-a. Na njegovo mjesto doći će nova izvedenica, AH-1Z, Viper ili „Zulu Cobra“ kako ga još zovu - također prema zadnjem slovu u oznaci.

Oba helikoptera, usput, vode porijeklo od izvornog jurišnog helikoptera AH1 Cobra, kojega je razvoj počeo početkom 60-tih, prvi let je imao 1965., a dvije godine kasnije našao se u naoružanjima američkih rodova vojske i podosta drugih država. Dapače, i dalje je u svijetu desetak aktivnih korisnika ovoga starine.

Marincima je, pak, za razliku od američke kopnene vojske koji su također bili korisnici izvorne Cobre, bio potreban pouzdaniji helikopter (zbog letenja nad morem) te su stoga tražili dodatak drugog motora (izvorna Cobra ima samo jedan - Lycoming T53-L-13 turboshaft, 1.100 KS). Nakon dosta peripetija (marincima se često uskraćuje financiranje zahtjeva, usput, i premda su najčešće oni prvi u borbi – ne računamo li specijalce - i primaju na sebe najteže udarce, oprema im počesto zaostaje za onom drugih rodova vojske) marinci su uspjeli 1986. dobiti Super Cobru u svoj arsenal – nešto preko 180 primjeraka. Umjesto jednoga Lycominga, Super Cobra je opremljena tzv. „twin packom“ -  P&W Canada T400-CP-400 (PT6T-3 Twin-Pac) – dvije PT6T turbine u zajedničkom kućištu koje daju nešto preko 1.500 (od mogućih 1.800 KS) snage na rotoru. Ograničavanje snage motora napravljeno je zbog ograničenja u mehanizmu za prijenos snage na rotor koji ne bi mogao podnijeti veća naprezanja u dimenzijama koje su mu na raspolaganju u Super Cobri.

Pored novoga motora, Super Cobra u odnosu na izvornu Cobru imala je i nešto bolje naoružanje i to 20-milimetarski top Gattling s tri cijevi (razvijen iz 30-milimetarskog šeterocjevnog M61 Vulcana, mogućnost nošenja nevođenih raketa u podvjesnim saćima (Mk 40) te Hydra ili Zuni rakete i zrak-zrak rakete kratkog dometa AIM-9 Sidewinder (2 komada, na svakom krilu po jedna) te navođenih Hellfirea (8 komada maksimalno).

Zamjena za Super Cobru, Viper („Zulu Cobra“) su, zapravo, prerađeni zmajevi Super Cobre s novom avionikom, motorom, krilcima, rotorom (četiri umjesto dvije elise, k tome posve kompozitni i sa 75% manje dijelova od dvokrake elise Super Cobre),  novim senzorima i mogućnostima komunikacije. Viper tako ima posve integrirane oružne sistema za ciljeve u zraku i oklop, i ima dvostruko veću nosivost Hellfire navođenih raketa u odnosu na Whiskey (16 komada naprama 8) te Longbow radar koji se nalazi i na Boeingu AH-64 Apache helikopteru kojega se stariji možda sjećaju iz izvrsne simulacije iz sredine 90-tih. Također može nositi i Advanced Precision Kill Weapon System (APKWS) projekktile koji su nadogradnja 70-milimetarske nevođene rakete.

Svih novih 189 Vipera bi u Korpus trebali doći do kraja iduće godine, a očekuje se da će u uporabi ostati barem do 2050.

Usput, u marinskom korpusu i drugim rodovima američke vojske, borbene zadatke na ovom helikopteru kao i na drugim borbenim letjelicama već odavno izvršavaju i žene-piloti. Ovo spominjemo jer se kod nas od „pametnih“ muškaraca može povremeno čuti kako se borbena avijacija „ne može dati u ruke osobi koja je sedam dana u mjesecu van stroja“. Zato joj se može dati, valjda, da svih 30 dana u mjesecu čisti kuću, odlazi na posao, pere i brine se o djeci, mužiću i ostalome šta je ovome ispod časti i njegovih nadljudskih mogućnosti.

Najbolja i najjača vojna sila na svijetu, američka, čini se, ima neke druge informacije o toj polovici čovječanstva i smatra da su čak i tih sedam dana u tjednu sposobne izvršavati borbene zadatke najteže kategorije.