Kako bi potakli tehnološki razvoj u Republici Hrvatskoj, na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu održan je stručni skup "Čipovi, sveučilište i tehnološki razvoj" ma kojem je poseban gost bio stručnjak za projektiranje analognih čipova Georges Gielen, profesor prestižnog belgijskog Katoličkog sveučilišta u Leuvenu i bivši prorektor za istraživanje, inženjerstvo i tehnologiju. 

Drugačiji pogled na stvari

Gielen dolazi sa sveučilišta koje će dogodine proslaviti šest stoljeća postojanja, a danas se nalazi u samom vrhu popisa najboljih svjetskih sveučilišta i drži prvu poziciju među europskim, naročito kad je riječ o istraživačkom radu. Na Leuvenu danas studira 63.774 studenata; njih 15.000 su stranci iz čak 150 zemalja: najviše je dakako Kineza, potom Indijaca, Turaka i Iranaca, a nađe se među njima i onih iz Hrvatske. Cijeli taj pogon opslužuje 13.699 članova osoblja, među kojima je i 1377 profesora, a tu je i još gotovo 10.000 zaposlenika sveučilišne bolnice. No, stranaca je sve više i među predavačima.

Međunarodni profesori donose drugačiji pogled na stvari na terenu, na relevantna područja, a to ne možete imati ako vječno angažirate samo ljude školovane na istom mjestu jer će onda svi oni razmišljati isto, kaže Gielen. Neki se čude pa pitaju što će nam toliko međunarodnih doktora znanosti ako oni odmah nakon doktorata napuste zemlju? Pa, realnost je to da oni ne napuštaju zemlju. Nakon pet godina polovica studenata sa stečenim diplomama i doktoratima i dalje radi u Belgiji.

Kako se nositi s napretkom

Katoličko sveučilište u Leuvenu u samom je vrhu, uz bok sveučilišta kao što su Stanford, MIT ili Berkeley, no vremena se stalno mijenjaju i treba misliti na to što ćemo raditi i gdje ćemo biti za deset godina, kaže Gielen. U Leuvenu dakako postoji strateški plan. 

Politički, naglasak je na inkluzivnosti i mi moramo biti otvoreni za sve i svi moraju biti ravnopravno uključeni u naše sveučilište. To osobito vrijedi za djecu imigranata, kaže Gielen. Sljedeći je cilj daljnja internacionalizacija; naši studenti moraju odlaziti na druga vrhunska sveučilišta, a mi moramo dovoditi dodatne studente iz drugih zemalja. No, moramo razmišljati i o tome kako učiti u eri ChatGPT-a. Možemo se praviti slijepi i reći da naši studenti to ne rade, ali moramo se zapitati kako ćemo se kao sveučilište nositi s tim? Mnoge stvari trebat ćemo raditi drugačije nego što smo to činili u prošlosti. 

Digitalizacija u središtu zanimanja

Studenti i profesori koriste računalno okruženje za podučavanje i mi se moramo zapitati kako to možemo iskoristiti da personaliziramo učenje i poboljšamo učinkovitost nastave. Lako je predavati u učionici i smatrati da su svi isti i da razumiju isto, ali to nije stvarnost. Na ispitu su svi jednaki, ali digitalna nam tehnologija može pomoći da studente pojedinačno pripremimo za njih. 

No, tu posao ne staje jer uloga sveučilišta ne završava stjecanjem diplome, upozorava Gielen. Sveučilište mora pridonijeti daljnjem obrazovanju i prekvalifikacijama tijekom karijere. Studente treba pratiti svih 40, 45 godina karijere. Jer ono što danas naučite promijenit će se tijekom tog razdoblja i vi ćete se morati ponovno školovati i steći novu vještinu želite li opstati na tržištu rada. 

Stvaranje uvjeta

Kad sam počeo prije 35 godina, bilo je očito da je mikroelektronika dobar izbor. Ali kad bih danas bio mladi student morao bih dobro razmisliti o tome koji su to važni problemi u našem društvu, gdje će postojati potreba za tehničkim rješenjima i što ja mogu napraviti po tom pitanju. Klimatske promjene, starenje stanovništva, medicinsko područje, takve stvari.

Dizajniranje čipova čini se razumno dobrim odgovorom, ali sigurno postoje i druga područja koja možemo istražiti. I to je ono što kontinuirano trebate činiti kao sveučilište. Vaš posao ne prestaje objavljivanjem rada u Natureu. Na temelju tih rezultata morate stvoriti gospodarsku aktivnost. A da bismo to učinili, moramo stvoriti cijeli ekosustav; taj posao traje godinama, ali se na kraju isplati, zaključuje Gielen.