Američka vojska gradi prijenosni nuklearni reaktor
Ministarstvo obrane SAD-a dodijelio je 300 milijuna dolara tvrtki BWXT Technologies da prototip isporuči Nacionalnom laboratoriju Idaho do 2024.
Američko ministarstvo obrane jedan je od glavnih zagađivača u SAD-u: svake godine oni potroše 30 teravata energije i svaki dan sagore 38 milijuna litara goriva. Stoga je još početkom ove godine američka vojska objavila svoje planove za prelazak na električnu flotu i postizanje karbonski nulte emisije do 2050.
Nulta emisija ugljika
Energetske operacije bez emisije ugljika ponekad mogu biti zahtjevne zbog čega je Ministarstvo obrane pokrenulo projekt Pele: njegov je cilj izrada prototipa prenosivog nuklearnog reaktora četvrte generacije za korištenje na udaljenim lokacijama. Odabran je i izvođač, tvrtka BWXT Technologies.
Prenosivi reaktor sastoji se od visokotemperaturnog plinskog hlađenog reaktora (HTGR) s izlaznom snagom od 1 do 5 MWe. Reaktor će koristiti TRISO gorivo, nisko obogaćeni uran (HALEU) koji može izdržati ekstremnu toplinu i ima niske rizike za okoliš. Gorivo je već testirano na temperaturama daleko većim od onih koje se postižu u radnim uvjetima reaktora.
Tri dana za pokretanje
Kako bi reaktor bio prenosiv, BWXT dizajnira sve komponente, uključujući jezgru reaktora i komponente upravljačkog sustava. Reaktor je smješten u kontejner dužine šest metara kako bi se olakšao transport zračnim, cestovnim, željezničkim ili morskim putem. Dovoljna su 72 sata da se sustav postavi na licu mjesta. Gašenje, hlađenje i demontaža reaktora za transport može se obaviti za manje od sedam dana.
BWXT gradi reaktorski modul i surađuje s tvrtkama kao što su Northrop Grumman, Aerojet Rocketdyne, Rolls-Royce LibertyWorks i Torch Technologies, a prototip bi trebao biti isporučen Nacionalnom laboratoriju Idaho do 2024.
Višestruka namjena
Reaktor i gorivo bit će dopremljeni odvojeno na gradilište. Nakon sastavljanja i punjenja gorivom, postavka će biti opsežno testirana kako bi se utvrdilo može li pouzdano proizvoditi energiju za rad izvan mreže. Očekuje se da će sustav biti operativan u razdoblju od tri godine.
Bude li sve išlo prema planu, ovi se reaktori ubuduće neće koristi samo za vojne potrebe. Ista tehnologija može se primijeniti i u slučajevima velikih katastrofa, za opskrbu električnom energijom udaljenih krajeva i za dekarbonizaciju proizvodnje energije.
