Don't Look Up, trenutni Netflixov hit-film, režirao je Adam Mckay, poznat po svojim komedijama od kojih je možda najznačajnija ona „Anchorman: The Legend of Ron Burgundy“ s urnebesnim Willom Farrellom. Bila je to komedija koju je gledatelj ili volio ili mrzio, budući da se radilo o specifičnom stilu komedije. Iako stilski „Don't Look Up“ ima malo toga zajedničkog sa Anchormanom, efekt polarizacije gledatelja je sličan, no ovaj put ne zbog stila komedije već zbog političke satire koja može biti jednako polarizirajuća. 

Već na prvi pogled, „Don't Look Up“  sačinjava vrhunska glumačka postava: Leonardo DiCaprio, Maryl Streep, Cate Blanchett, Jennifer Lawrence, Ron Perlman, Jonah Hill, Timothée Chalamet pa čak i neke zvijezde koje imaju cameo poput Ariane Grande i Kida Cudija. Osim zbog bogate glumačke postave i visoke ocjene gledatelja, ovaj film je došao u fokus pozornosti domaće javnosti po tome što ga je premijer Andrej Plenković preporučio svojim građanima kako bi opravdao rezultate Vlade (?!), a onda je brže-bolje predsjednik Milanović za sve koji hvale film rekao da "nemaju pojma".

Pa što je to toliko zanimljivo u filmu koji trenutno drži ljestvicu najpopularnijeg u Hrvatskoj na Netflixovoj streaming platformi?

Daljnji tekst sadrži spoilere za one koji film još nisu gledali!

Dvoje znanstvenika, Kate Dibiasky (Jennifer Lawrence) i Dr. Randall Mindy (Leonardo Di Caprio) otkrivaju komet čija se putanja preklapa sa Zemljinom te izračunavaju kako će taj komet za šest i pol  mjeseci udariti u Zemlju i prouzročiti izumiranje vrsta poput asteroida koji je ubio dinosaure, zajedno s većinom ostalog života na planeti. Većina radnje je pokušavanje ovo dvoje da uvjere političare i stanovnike Zemlje da komet uistinu dolazi, no nailaze na otpor javnosti i medija te političara koji svoje privatne interese drže daleko važnijima od sudbine čitave ljudske rase.

Film apostrofira i nerazumijevanje medija koji su opterećeni senzacionalizmom, upakiravanjem i vijesti u nešto njihovim gledateljima razumljivo i zabavno dok se pritom zamagljuje istinu te forsiranjem polariziranog narativa oko kojeg gledatelji mogu raspravljati i podizati gledanost, ali i ponašanje običnih ljudi koji zbog obilja u kojem žive radije nastavlja živjeti svoju fantaziju u kojoj su problemi zapravo nebitni, nego da prihvate realnost koja im prijeti definitivnim krajem.

Naravno, tu su i informatički poduzetnički bogovi, milijarderi koji svoju moć i privatnu „viziju“ primjenjuju na svijet preko istih tih korumpiranih političara. Kao što se vidi, film uvelike ima veze s našom današnjicom i stvarima koje su aktualne. Poput kometa, mi smo suočeni s prijetnjom globalne pandemije.

Poput znanstvenika iz filma, i znanstvenici u stvarnom svijetu su marginalizirani od strane puka koji ne razumije jezik znanosti, političara koji skupljaju političke poene na nesretnim okolnostima, te medija koji zbog gledanosti i formata na koji su navikli iskrivljuju informacije kako bi stvorili što veću senzaciju i gledanost.

Film ukazuje na samu srž problema i opisuje izuzetno dobro protok informacija kroz razne prizme društva te kako te iste, korumpirane informacije dolaze do krajnjeg korisnika kod kojeg stvaraju polarizaciju, sumnjičavost i nepovjerenje prema institucijama, kako onih političkih tako i onih znanstvenih. Film svoj vrhunac doživljava u živčanom slomu Dr. Randalla Mindyja koji u maniri Howarda Bealea iz filma „Network“ (1976.) vrišti na narod govoreći im tešku istinu u lice, dok narod samo u njemu vidi luđaka koji se dere. Ovdje treba napomenuti kako rijetko tko može dati tako dobar performans kao Leonardo Di Caprio.

Dobro je za promjenu vidjeti kako su glavne uloge pripale likovima – znanstvenicima, za razliku od klasičnih heroja apokaliptičnih filmova koji su obično tupavi, impulzivni, agresivni te rješavaju probleme u hodu i obično bez pogreške dok su pametni znanstvenici „comic relief“ ili naporni štreberi koji smetaju sili. Ovdje pak imamo dvoje znanstvenika koji se ne snalaze u politici, u medijima ali ni u kriznim situacijama. Oni se razumiju u svoju struku i žele najbolje no to ne uspijevaju prenijeti jer ne razumiju svijet informacija i društvenih mreža, dok njihovu struku ne razumije gotovo nitko, niti se itko trudi razumjeti ih jer pak ostatak svijeta jedino razumije svijet poluinformacija i društvenih mreža.

I tako je ovaj film, makar na površini politička satira i lagana komedija, zapravo je gorka tragikomedija koja nam pokazuje kakvo smo društvo postali. Film je i svojevrsna kritika nakaradnosti kapitalizma i sustava vrijednosti, osobito u SAD-u. Nepobitno globlano živimo u hiperkonzumerskom društvu koje je preplavljeno s više informacija nego što itko od nas pojedinačno to može procesuirati. Sadržaj koji dobivamo se oblikuje kako bi nas se navelo da gledamo više reklama koje su primarni način zarade od sadržaja na Internetu.

Istina je izgubila svu vrijednost, informacija više ne služi istini nego prodaji. I dok korporacije gledaju kako usmjeriti informacije da ostvare što veći profit, obični ljudi su izgubljeni u moru dezinformacija. Ipak, ti isti ljudi su zadovoljni svojim životima, u potpunosti ovisni o svim tim gadgetima, društvenim mrežama i influencerima iako osjećaju da nešto ne valja, zbog ovisnosti su nespremni razumjeti srž svojih problema te se radije upušta u političku polarizaciju kako bi negdje ispustili nezadovoljstvo sustavom u kojem žive. Tako se i u filmu društvo podijeli na Look upovce i Don't look upovce. Jedni govore da samo treba pogledati gore i vidjeti komet koji juri prema Zemlji, dok drugi govore da ih ovi prvi varaju time što ih tjeraju da pogledaju gore.

Vrhunac apsurda u filmu, makar ne i vrhunac samog filma je kada lik Peter Isherwell, milijarder kojeg je najbolje opisati kao Elona Muska, Jeffa Bezosa i Stevea Jobsa spojene u jednu osobu, zbog svoje privatne „vizije“ i želje za profitom ugrozi napore čovječanstva da se odupre toj prijetnji jer svoj viziju interes smatra vrjednijom od sudbine svijeta.

Makar ovaj film možda nećemo pamtiti po nevjerojatnoj priči, kadrovima i glazbi, on će baš kao i „Idiokracija“ u svoje vrijeme ostati zapamćen po onome što je rekao o društvu, o onome što je rekao o nama.