Preporuka: filmovi istočne Europe

Od ratnih drama i humoristične svakodnevice prošlih dana do čudnovatih scenarija i aktualnih tema, izabrali smo po jedan film iz svake od devet zemalja istočne Europe.

Hrvoje Mostarac utorak, 23. srpnja 2019. u 06:00

Unatoč manjim kinematografijama i slaboj dostupnosti filmova, uspjeli smo izdvojiti ponajbolje istočnoeuropske filmove. Od ratnih drama i humoristične svakodnevice prošlih dana do čudnovatih scenarija i aktualnih tema, izabrani su filmovi dostojna impresija kinematografije istočne Europe.

Jupiter's Moon (Mađarska, 2017)

Pokušaj sirijskih izbjeglica da iz Srbije prijeđu u Mađarsku biva zaustavljen. Iz meteža, nastradali Aryan izađe nadnaravno promijenjen. Jupiter holdja (2017) je izabran zbog svoje aktualnosti unatoč tome što je izvrsna režija potkopana nezadovoljavajućim scenarijem. Ako vam aktualnost nije faktor u odabiru, Kontroll (2003) je prva preporuka.

Zift (Bugarska, 2008)

Završivši u zatvoru prije državnog udara u Kraljevini Bugarskoj 1944. godine, glavni lik Moth nakon izlaska iz zatvora prolazi socijalističkom Sofijom u polusvjesnom stanju. Što više filma prolazi to više podsjeća na Pulp Fiction (1994). S druge strane, od šunda ga odmiču crno-bijela tehnika, atmosfera beznađa, te narativna dubina nauštrb akcije. Od nasilja i erotike do crne komedije i nelinearne radnje, Zift je izvrstan primjer pulp noira.

California Dreamin' (Rumunjska, 2007)

Šef željezničke postaje malog sela zaustavi vlak s vojnom opremom NATO-a na putu za Kosovo u vrijeme rata na Kosovu 1999. godine. Na površini ovaj se film čini kao jednostavan i humorističan prikaz interakcije lokalnih stanovnika s američkim vojnicima. No, ako aktere iz filma promatramo kao mikrokozmos američkog intervencionizma u međunarodnim odnosima, paralele s invazivnim političkim utjecajima postaju vidljivije.

What a Wonderful World (Moldavija, 2014)

Po dolasku iz SAD-a, Petru se zatekne u blizini povijesnog prosvjeda protiv falsificiranih izbornih rezultata 2009. godine. U jedinoj post-sovjetskoj zemlji u kojoj je komunistička stranka imala izbornu većinu, Ce lume minunata (2014) je kratka epizoda o nasljeđu iz prošlosti u formi otvoreno neprimjerenog ponašanja državnih organa. Antipatija prema potonjima je pojačana time što je u središtu pozornosti ni kriv ni dužan lik.

The Garden (Slovačka, 1995)

Nakon nepojavljivanja na poslu, afere s oženjenom ženom i sukoba s ocem, Jakub odlazi na seosko imanje svog djeda. Izvan perioda Čehoslovačke (1918-1939, 1945-1992), osim dokumentarnih, nema mnogo Slovačkih filmova vrijednih spomena. Záhrada (1995) ne samo da je izuzetak, nego ujedno i mali dragulj kinematografije. Kao film koji kako odmiče tako postaje sve nejasniji, Záhrada utjelovljuje duh istočnoeuropske kinematografije kojem je putovanje preče od cilja.

Cosy Dens (Češka, 1999)

U godini koja je prethodila Praškom proljeću (1968), pred očima imamo naizgled beznačajni mozaik obiteljskih i susjedskih odnosa. Unatoč komparativno puno većoj kinematografiji od prethodnih, Pelíšky (1999) je bio lak izbor kao jedan od najboljih filmova prema Česima. Na tren humorističan na tren gorak, Pelísky je nostalgična slika jednostavnosti prošlih vremena koja s razlogom godi mnogima.

The Double Life of Véronique (Poljska, 1991)

Od Przypadeka (1987; konceptualni prethodnik filmu Mr. Nobody, 2009) i Trilogije tri boje (1993-1994) do serijala Decalogue (1989-1990), Krzysztof Kieslowski spada u režisere u čijem se slučaju preporučuje cijeli opus, a ne tek pojedini film. La double vie de Véronique (1991) služi kao dostojan uvod u svijet Kieslowskovog genija, praćenog izuzetnim skladbama Zbigniewa Preisnera.

Cyborgs: Heroes Never Die (Ukrajina, 2017)

Nakon ruske vojne intervencije u Ukrajini, film prati grupu ukrajinskih vojnika i dobrovoljaca u sukobu s Rusima i separatistima, u nastojanju da održe liniju obrane u zračnoj luci Donetsk. Van Sovjetskog Saveza, Ukrajinski filmovi vrijedni pažnje mogu se nabrojati na prste jedne ruke. Kao što potreba potiče inovaciju, sreća je u nesreći da iz neprilika izvire inspiracija. Za razliku od discipline i binarnosti ratnih filmova u suvremenoj američkoj kinematografiji, među ukrajinskim dobrovoljcima vladaju osobna motivacija i nesigurnost. Zahvaljujući potonjima imamo uvid u misli na koje nismo navikli u ratnim filmovima.

Fortress of War (Bjelorusija, 2010)

Film prikazuje obranu tvrđave Brest nakon Njemačke invazije na Sovjetski Savez, 22. lipnja 1941. godine. S još slabijom kinematografijom od Ukrajine, Brestskaya krepost (2010) ugodno je bjelorusko iznenađenje već samim time što ima dobru izvedbu stare formule koja igra primarno na izazivanje empatije prema likovima.