Dok Internet preplavljuju videozapisi stvoreni umjetnom inteligencijom, često upitne kvalitete, pojavljuje se nova produkcijska kuća koja obećava drugačiji, "etički" pristup. Kako piše The Verge, redatelj Bryn Mooser želi promijeniti tu percepciju s Asterijom, produkcijskom kućom koju je pokrenuo s ciljem da dokaže kako AI može biti moćan i kontroliran alat u rukama pravih filmaša, a ne samo prijetnja Hollywoodu.

Glavni adut Asterije jest da je njihov generativni model, izgrađen u suradnji s istraživačkom tvrtkom Moonvalley, "etičan". To znači da je treniran isključivo na materijalima za koje su uredno plaćene licence. U svjetlu tužbi koje su Disney i Universal podigli protiv platformi poput Midjourneya zbog kršenja autorskih prava, koncept etičkog AI-ja mogao bi postati ključan za šire prihvaćanje tehnologije u industriji.

Mooser smatra da je ključna greška tehnološke industrije bila izjednačavanje audio i vizualnog AI sadržaja. Iako je postalo lako replicirati glasove pjevača, film zahtijeva neusporedivo veću razinu kontrole. "Ne možete doći Christopheru Nolanu i reći mu: 'Koristi ovaj alat i upisivanjem teksta stvori svoju Odiseju'", objašnjava Mooser. "Filmašu je potrebna kontrola na razini piksela."

"Bilo nam je očito da postoje veliki problemi s načinom na koji se AI predstavlja Hollywoodu", kaže Mooser. "Alate nisu gradili ljudi koji su ikada snimili film. Format 'tekst-u-video', gdje samo upišete 'napravi mi novi Star Wars film' i on se pojavi, stvar je za koju je Silicijska dolina mislila da je ljudi žele."

Kako bi to omogućila, Asteria koristi svoj temeljni model, nazvan Marey, za stvaranje novih, projektnih modela koji se treniraju na originalnom vizualnom materijalu. Umjetnik tako može izgraditi model koji generira sadržaj u njegovom prepoznatljivom stilu, osiguravajući estetsku dosljednost.

Sve ove ideje Asteria planira testirati na dugometražnom igranom filmu Uncanny Valley, koji će režirati i napisati Natasha Lyonne. Film prati tinejdžericu čija se percepcija stvarnosti počinje mijenjati, čineći da svijet vidi kao videoigru. Fantastični vizualni elementi bit će stvoreni pomoću Asterijinih modela, no Mooser se nada da publika "neće ni razmišljati o AI dijelu" jer će "sve imati ljudski dodir redatelja".

Taj su pristup već koristili u produkciji animiranog kratkog filma "A Love Letter to LA" glazbenika Cuca. Treniranjem modela na 60 originalnih ilustracija, stvorili su jedinstveni vizualni svijet.

Kao i mnogi zagovornici AI-ja, Mooser vidi tehnologiju kao "demokratizirajući" alat koji može smanjiti troškove produkcije s, primjerice, sto pedeset milijuna na deset do dvadeset milijuna dolara, čime bi se omogućilo neovisno financiranje i veće vlasništvo autora nad svojim djelima.

Ipak, jedan od glavnih prodajnih argumenata Asterije – mogućnost brže produkcije s manjim timovima – otvara pitanje gubitka radnih mjesta. Manji timovi po definiciji znače manje posla. Suočen s tim pitanjem, Mooser ističe da je filmska industrija već u previranju, navodeći nedavno zatvaranje VFX kuće Technicolor Group kao primjer promjena koje su se događale i prije AI groznice. On vjeruje da će se prilagodljivi umjetnici, tehničari i redatelji moći preorijentirati na nove karijere unutar AI ekosustava, kao što su se montažeri prilagodili prelasku s filmske trake na digitalne alate.

Ono što se čini opasnim nije "smrt" velikih studija, već potencijal ove tehnologije da omogući studijima rad s drastično manjim brojem ljudi. To je doslovno jedan od glavnih aduta Asterije. Ako takav pristup postane industrijski standard, teško je zamisliti kako bi se današnja radna snaga u zabavnoj industriji mogla prilagoditi. Mooser je iznio prave argumente. Sada mora dokazati da njegova tehnologija – i sve promjene koje donosi – zaista funkcionira na velikom platnu.