Ako u svojim gledateljskim putešestvijama niste imali sreće, na filmove (op. a. termin iskorišten u najširem mogućem smislu) notornog Uwea Bolla zasigurno ste imali neprilike naletjeti.

Ipak, unatoč nezavidnoj nekvaliteti njegovih sedmoumjetničkih nedjela, bilo bi nepošteno ustvrditi da je njemački porezni mag jedini i isključivi krivac za negativnu reputaciju koja, poput kakve tegobne sjene, igranofilmske adaptacije videoigara prati sve do dana današnjeg.

Dapače, konkurencija je u ovom pogledu toliko jaka da smo, eto, uspjeli dogurati do treće liste videoigraćih ekranizacija u čijim izradama Boll nije imao svoje prste, ali čije gledanje ipak izaziva bol. Recimo...

Asssassin's Creed / Assassin's Creed (2016.)

Neposredno nakon što se 2007. godine obrušio na PlayStation 3 i Xbox 360 istom onom silinom kojom se Altair obrušava na hrpe sijena, vidjelo se da je Assassin's Creed IP koji obećava. Prevedeno: bilo je samo pitanje časa kada će Ubisoftovo hitoidno čedo dopasti ona najveća od svih mogućih časti – da bude adaptirano u igrani film.

I, uistinu, zime Gospodnje 2016. bili smo kolektivno kažnjeni istoimenim wannabe blockbusterom redatelja Justina Kurzela, s Michaelom Fassbenderom, Marion Cotillard i Jeremyjem Ironsom u glavnim ulogama. Kažemo „kažnjeni” jer smo umjesto kakvog pitkog, (kvazi)povijesnog, ZF spektakla, dobili jedan krajnje neuzbudljiv (dobro, izuzev gdjekoje isprekidane akcijske sekvence) uradak snimljen po raskupusanom scenariju, u kojem puno previše gledamo Fassbenderovog Cala u dosadnjikavoj sadašnjosti, namjesto njegova Aguilara u petnaestostoljetnoj Španjolskoj.

Drugim riječima, film koji će podjednako razočarati i publiku i kritičare, a zbog čega će Ubisoft i 20th Century Fox/Disney u konačnici odustati od planirane trilogije.

Princ Perzije: Pijesak vremena: Prince of Persia: The Sands of Time (2010.)

Nažalost, par godina ranije mnogo se bolje nije iskazala ni ona druga Ubisoftova perjanica u kojoj se sve vrti oko stanovitog parkour fanatika, a unatoč tome što je Princ Perzije: Pijesak vremena ”na papiru” imao sve potrebne sastojke da ispadne punokrvni hit. Od etabliranih glumačkih imena (Jake Gyllenhaal, Ben Kingsley, Alfred Molina), preko prokušanog redatelja Mikea Newella (Četiri vjenčanja i sprovod, Donnie Brasco) i sasvim pristojnog budžeta (150-200 milijuna dolara), pa sve do toga da je posrijedi jedan od prepoznatljivijih videoigraćih junaca.

Naime, nesretni Princ Perzije: Pijesak vremena – onakav sav prepun petparačkog CGI-ja, pripovjedno plitak poput potoka i bolno generičan – u praksi se, u najboljem slučaju, pokazao tek osrednjim, posebice u usporedbi s izvrsnom istoimenom igrom na kojoj je labavo baziran.

Ipak, premda Newellova uzdanica nije reprizirala uspjeh Pirata s Kariba (kako je to čuveni producent Jerry Bruckheimer priželjkivao), barem je Gyllenhaal, prema vlastitom priznanju, zahvaljujući dotičnoj naučio da mu valja pažljivije birati uloge.

Resident Evil / Resident Evil (2002.)

Pod uvjetom da paralelni svjetovi zaista postoje, u jednom mnogo, mnogo boljem od ovog našeg ekranizacije Resident Evila latio se veliki George A. Romero. U ovom našem, avaj, od Romera se na kraju odustalo jer se glavonjama u Capcomu nikako nije sviđao njegov scenarij, pa smo tako umjesto filma tate-mate zombi podžanra dobili onaj koji potpisuje Anderson.

I to ne Paul Thomas Anderson (Bit će krvi, Kralj pornića, Magnolija) već Paul W. S. Anderson (Mortal Kombat), koji je radeći na Resident Evilu donio ravno dvije ispravne odluke: da glavna uloga pripadne supruzi mu Milici Jovović, odnosno da jedna od sporednih dopadne Michelle Rodriguez.

Sve ostalo, poput sveopćeg izostanka slasne rezidentivlovske atmosfere, replika koje izazivaju susramlje, dezorijentirajućih prikaza akcije ili jeftinih jump scareova, Resident Evil, pak, prometnulo je u uradak spram kojeg se čak i omraženi Resident Evil 6 doima kao remek-djelo.

Uncharted / Uncharted (2022.)

Ako vam Princ Perzije: Pijesak vremena nije sjeo i zato što Gyllenhaala nikako niste mogli probaviti kao titularnog princa na zrnu pijeska, onda bi vam Uncharted lako mogao prisjesti. Dobro, dobro, malo se šalimo, ali ne samo da simpatični Tom „Tomica” Holland naprosto nije oličenje Nathana „Natea” Drakea, već i Marku „Markyju” Wahlbergu uloga nepopravljivog šarmera Victora „Sullyja” Sullivana pristaje otprilike koliko i kravi sedlo.

Štoviše, pridodamo li upitnom castingu (ponajprije nepostojećoj kemiji između Tomice i Markyja) još i humor koji najčešće omašuje čitavu alku, predvidljivu radnju ili, primjerice, praktički beživotnu vizualnu estetiku, nameće se jedno jedino pitanje: zašto?

Zašto bi itko odlučio adaptirati videoigraći serijal čije su izdanke zlobnici ionako skloni ocijeniti kao interaktivne filmove, a k tome još i čitavu stvar bogovski sfušao? Saperlot! Ne valjda samo zato što je nepoznati netko u Sonyju cinično iskalkulirao da će njihov Indiana Jones s Temua zaraditi brdo para (407 milijuna dolara) neovisno o kvaliteti? Hmmm...

Bitka za svemir / Wing Commander (1999.)

Premda odavno prekriven punašnim slojem prašine, kultni serijal svemirskih simulacija britanskog videoigraćeg dizajnera Chrisa Robertsa ranih devedesetih uživao je zasluženu popularnost. Između ostalog, nemalim dijelom i stoga što se Wing Commander mogao podičiti „filmskom” prezentacijom u eri u kojoj većina videoigara nije bila isuviše „filmična”.

Upravo tu se, međutim, također krio i zametak dviju tragikomično pogrešnih procjena. Vidite, obodren uspjehom svojih igara Roberts će naivno pretpostaviti da u njemu čuči vrstan redatelj, dok će 20th Century Fox, pak, Robertsu još naivnije pristati financijski omogućiti da svoj dječački san ostvari.

Krajnji rezultat njihovih zajedničkih napora bit će Bitka za svemir – nepatvoreni treš u filmskom obličju u kojem Freddie Prinze Jr. (kao poručnik Christopher Blair) Zemlju spašava od ratoborne (ali simpatične) vanzemaljske rase zvane Kilrathi. Drugim riječima, jedan neopisivi smor od filma (sam Prinze Jr. scenarij će kasnije ispravno ocijeniti kao „piece of shit”) koji će na kino blagajnama tako propisno potonuti da se od tog potopa čitava franšiza još uvijek nije uspjela oporaviti.