Odnos između filma i televizije uvijek je bio kompleksan. Sredinom prošlog stoljeća, televizija je za Hollywood i njegove izvršne direktore  predstavljala pravi apokaliptični mehanizam, pa se film okrenuo sve kreativnijim načinima da ljude iz njihovih dnevnih boravaka ponovno privuče u kino dvorane. Tako su s vremenom nastali raskošni formati kao što su VistaVision (kojem se suvremeni redatelji vraćaju i danas), Cinerama i 3D (sa svim svojim sljedbenicima).

Ipak, televizija je čitavo prošlo stoljeće bila dominantno sredstvo za širenje informacija, a dio tog statusa ima i danas. Krajem 1990-ih i početkom 2000-ih, serije kao što su Seks i grad (Sex and the City), Obitelj Soprano (The Sopranos) i Žica (The Wire) započele su novo zlatno doba televizije, a velika su filmska imena, poput Davida Lyncha, počela eksperimentirati s kreativnim mogućnostima duže pripovjedne forme. Fenomen televizije se, dakle, već dugo isprepliće s filmom, a priče iz TV života – onog ispred ili iza kamere – filmu nude inspirativan materijal za dramu, satiru ili pak društvenu kritiku.

Hoće li uspjeh pokvariti Rocka Huntera? (Will Success Spoil Rock Hunter?, Frank Tashlin, 1957.)

Redatelj Frank Tashlin najpoznatiji je po svom radu na seriji kratkih animiranih filmova Looney Tunes, a istu je energiju prenio i na svoje igrane filmove. Hoće li uspjeh pokvariti Rocka Huntera? (Will Success Spoil Rock Hunter?) je satirična komedija o Hollywoodu, obožavateljskom fenomenu i o televizijskom mediju te ujedno i jedan od najboljih Tashlinovih filmova. Naslovni lik, Rockwell P. Hunter (Tony Randall), je neinspirirani kreativni autor reklama zaposlen u agenciji La Salle koji se, u očajnom pokušaju da spasi vlastitu karijeru od propasti, nađe usred lažne romanse sa slavnom glumicom Ritom Marlow (Jayne Mansfield).

Motiviran ugovorom za novu reklamu, Hunter prihvati ulogu njezinog novog ljubavnika, a njegov se odnos prema televiziji kreće od ljubavi do mržnje – na kraju se uspinje korporativnom ljestvicom i postane predsjednik agencije, samo da bi shvatio da to zapravo nije ono što istinski želi. Hoće li uspjeh pokvariti Rocka Huntera? je burleska o napetom odnosu između visoke i komercijalne umjetnosti koja u svojim meta trenucima osvještava vlastiti medij i probija četvrti zid.

TV mreža (Network, Sidney Lumet, 1976.)

„Jedina istina koju poznajete jest ona koju primate preko ove kutije. Ova kutija je evanđelje!" – o televiziji je rekao glavni junak TV mreže (Network), Howard Beale (Peter Finch), u jednom od svojih živčanih i emotivnih slomova. Nakon duge i uspješne karijere na televizijskoj mreži UBS, Howardu je uručen otkaz koji na snagu stupa nakon dva tjedna te kojem su pridonijeli veliki pad gledanosti i njegovo loše duševno stanje. Ipak, nakon što očajnički u eteru najavi da će za tjedan dana pred kamerama počiniti samoubojstvo, njegova emisija uskoro dospije na sam vrh gledanosti.

Dok se, uz pomoć beskrupulozne i ambiciozne producentice Diane Christensen (Faye Dunaway), naglo pretvori u veliku zvijezdu, publika Howardove nastupe počne doživljavati kao glas obespravljene Amerike, a njega kao svojevrsnu proročansku figuru. Sidney Lumet se ovom satiričnom dramom pozabavio medijskim korporacijama te njihovom pohlepnom borbom za gledanost, istovremeno uputivši kritiku ispraznom i površnom televizijskom novinarstvu koje ne mari za kvalitetu programa. Film se kreće od konvencionalne drame do razorne društvene satire te se konačno prelijeva u univerzalnu poruku o manipulaciji istinom iza koje stoje sami mediji.

Stvarni život (Real Life, Albert Brooks, 1979.)

Premda je to danas vrlo teško zamisliti, reality televizija je jednom imala nešto plemenitije ambicije. Redateljski prvijenac Alberta Brooksa, Stvarni život (Real Life), je oštra satira reality televizije koja je debitirala čak dva desetljeća prije Trumanovog showa (The Truman Show). Brooks u filmu tumači verziju samoga sebe – redatelja koji nada da će dokumentirati godinu dana u životu "savršene“ američke obitelji.

Ipak, okolnosti vrlo brzo poraju kaotične, a Brooksov se narcisoidni lik upušta u elementarnu borbu između objektivnosti i potrage za "istinom“, dok se istovremeno prepušta potrebi za zadovoljenjem vlastitog posrnulog ega. Stvarni život je formalno inovativna i iznimno duhovita pseudodokumentarna komedija (mockumentary) koja je i dalje jedno od najboljih ostvarenja u ovom žanru.

TV vijesti (Broadcast News, James L. Brooks, 1987.)

Redatelj James L. Brooks definitivno mnogo zna o televiziji – prije nego se okrenuo filmu, karijeru je započeo na u informativnom programu na CBS-u, a zatim je radio na televizijskim serijama od kojih su najpoznatije Simpsoni (The Simpsons) i Mary Tyler Moore Show (The Mary Tyler Moore Show). TV vijesti (Broadcast News) je jedna od velikih romantičnih komedija svog vremena koja je ponudila humorističan uvid u političke pritiske rada na večernjim vijestima.

Aaron Altman (Albert Brooks) je reporter sa slabim socijalnim vještinama čiji je san postati slavnim i cijenjenim voditeljem vijesti, a beznadno je zaljubljen u briljantnu producenticu Jane Craig (Holly Hunter). Njegove ciljeve uskoro naruši Tom Grunick (William Hurt), šarmantan i privlačan TV profesionalac, premda površan novinar bez predanosti uredničkim standardima. Uz ljubavni trokut kao središnji pokretač radnje, Brooks se vješto kreće između humora i ironije te se bavi pitanjem nužnosti novinarske etike u televizijskim vijestima, a pritom savršeno dočarava dinamiku ambicioznih ljudi koji pokušavaju održati svoj integritet u iznimno površnoj industriji.

Kralj komedije (The King of Comedy, Martin Scorsese, 1882.)

U središtu ove crnohumorne i satirične drame u režiji Martina Scorsesea je Rupert Pupkin, neduhoviti i naporni komičar čiji je lik briljantno utjelovio Robert De Niro. Kako bi doživio vlastitih nekoliko minuta slave i pritom zadivio svoju srednjoškolsku ljubav, Pupkin odluči oteti obožavanu TV zvijezdu Jerryja Langforda, čiji lik tumači Jerry Lewis, budući da ga sam nije htio ugostiti u svojoj popularnoj emisiji.

Bez obzira na naslov, Kralj komedije (The King of Comedy) nije komedija, a Pupkin je vrlo asocijalan, iritantan i opasan samoproglašeni komičar koji je spreman na sve kako bi ostvario medijsku slavu – „Sutra ćete znati da se nisam šalio i svi ćete misliti da sam lud. Ali ja to gledam ovako: bolje biti kralj jednu noć nego gubitnik cijeli život!" Uvjeren da je s Jerryjem u prijateljskom odnosu, on jednostavno ne može pojmiti niti prihvatiti ne kao odgovor na vlastite zahtjeve. S destruktivnim tendencijama i potisnutim bijesom, naslovni junak ovaj film i danas čini relevantnim, posebno s obzirom na Scorsesejevu kritiku kulta slavnih osoba i kratkoročne medijske slave.

Trumanov show (The Truman Show, Peter Weir, 1998.)

Trumanov show je znanstveno-fantastična tragikomedija u režiji Petera Weira, a njezin je naslovni junak Truman Burbank (Jim Carrey). Dok su filmovi poput TV mreže i Laku noć i sretno (Good Night, and Good Luck) prikazivali ozbiljnu ulogu televizije u modernoj povijesti, Trumanov show je, s toplim humorom i šarmom, prikazao mogućnosti i potencijalne strahote reality televizije. Naime, trenuci u kojima naslovni lik shvaća da se nalazi u središtu tuđe pozornosti vrlo su jezivi budući da je, u osnovi, riječ o otmici čovjeka koji nije svjestan da živi artificijelan život i da je sve što poznaje lažno.

Ova se apsurdna premisa kreće u smjeru neobične i zapanjujuće proročanske komedije, a prethodila je brojnim reality emisijama koje prikazuju ljude dok jednostavno žive vlastite živote. Trumanov show je utjelovio kulturni trenutak u kojem je televizija osvijestila da kolektivna opsesija kultom osobnosti ne počiva isključivo na režiranim i šokantnim događajima, nego čak i na svakodnevici – ljudi su, dakle, spremni gledati doslovno bilo što.

Voditelj uzvraća udarac (Anchorman: The Legend of Ron Burgundy, Adam McKay, 2004.)

Iako na trenutke nadrealna i pretjerana, komedija Voditelj uzvraća udarac (Anchorman: The Legend of Ron Burgundy) u režiji Adama McKayja iznenađujuće pronicljivo prikazuje način na koji funkcionira užurbana redakcija TV vijesti. Ron Burgundy (Will Ferrell) je najgledaniji voditelj vijesti u San Diegu, ali život na televiziji se za njega mijenja kada na mjesto nove voditeljice dođe ambiciozna Veronica Corningstone (Christina Applegate). Bilo da naslovni junak uvježbava pravilan izgovor ili se žali na nedovoljno uglednu šminku, sve duhovite scene nose ironičan komentar o životu u medijima.

Voditelj uzvraća udarac je prvi u franšizi filmova o Ronu Burgundyju te, za razliku od mnogih filmova o televiziji i novinarstvu, prikazuje uvjerljiv omjer dosadne svakodnevice i kaotičnosti jednog radnog dana u redakciji. Istodobno humorističan i satiričan, ali s dovoljno detalja iz radnog okruženja u sedamdesetima, ovaj je film apsurdan na prilično pozitivan način.