U novom OECD-ovom pregledu za Hrvatsku ocjenjuje se da je Hrvatska posljednjih godina ostvarila snažan gospodarski rast koji je bio je među višima u EU. No, izvješće istodobno upozorava da se tempo rasta usporava i da Hrvatsku čekaju ozbiljni dugoročni izazovi, najprije zbog starenja stanovništva.

Od početka 1990-ih Hrvatska je izgubila velik broj stanovnika, a u sljedećim desetljećima očekuje se snažan pad radno sposobne populacije. To će, prema OECD-u, dodatno povećati pritisak na javne financije i socijalne sustave.

Preporuka OECD-a: produljiti radni vijek i povećati dob za odlazak u starosnu i prijevremenu mirovinu

Jedna od ključnih preporuka odnosi se na mirovinski sustav. OECD smatra da bi Hrvatska trebala ograničiti prijevremeno umirovljenje i povećati stvarnu dob izlaska s tržišta rada. Cilj zvuči jednostavan, povećati broj ljudi koji rade i smanjiti pritisak na mirovinski sustav u zemlji u kojoj broj umirovljenika raste brže od broja zaposlenih, no takve preporuke nisu nove. Rasprava o produljenju radnog vijeka već se godinama povremeno vraća u javni prostor, osobito u kontekstu nepovoljnih demografskih trendova. Ipak, izvješće istodobno naglašava da produljenje radnog vijeka mora biti povezano s boljim zdravstvenim stanjem stanovništva i učinkovitijim zdravstvenim sustavom.

Starost stanovništva

Prema statistikama oko 23 % stanovništva Hrvatske ima 65 godina ili više (oko 911 tisuća ljudi), što je gotovo svaka četvrta osoba u zemlji. U isto vrijeme djece do 14 godina ima manje od 14 %, što pokazuje koliko se dobna struktura promijenila. Hrvatska je zbog toga među državama EU s najvećim udjelom starijeg stanovništva.

Prema projekcijama OECD-a i UN-a do 2050. čak oko 30-31 % stanovništva Hrvatske moglo bi imati više od 65 godina, znači gotovo svaka treća osoba, a istodobno će radno sposobna populacija pasti za oko 25 %. Omjer starijih prema radno sposobnima (tzv. old-age dependency ratio) mogao bi porasti s oko 40 % danas na gotovo 60 % do 2050.

Još jedna zanimljiva OECD-ova zdravstvena statistika: Nakon 65. godine života više od dvije trećine preostalih godina života u Hrvatskoj (točnije 70 %) provodi se s nekim zdravstvenim problemom ili ograničenjem aktivnosti, što je znatno više nego u prosjeku EU, koji je 50 %.

Kako raditi nakon 65. ako je dvije trećine ljudi nakon te dobi bolesno, a zdravstveni sustav blaže rečeno "šteka"?

Upravo se tu otvara pitanje koje se sve češće postavlja u javnim raspravama. Hrvatski zdravstveni sustav već godinama suočen je s dugim listama čekanja, nedostatkom liječnika i preopterećenim bolnicama.

Mediji su u više navrata upozoravali da se na neke specijalističke preglede i dijagnostiku čeka i do nekoliko mjeseci, a u nekim slučajevima i više od godinu dana, ovisno o bolnici i vrsti pretrage. Takva situacija posebno pogađa starije građane, upravo onu skupinu od koje se očekuje da ostane dulje na tržištu rada. Kronične bolesti, kardiovaskularni problemi ili ortopedske tegobe mnogo su češći u kasnijoj životnoj dobi. Ako pacijenti na pretrage i operacije čekaju mjesecima, realno je pitanje koliko dugo mogu ostati radno aktivni?

Što tu OECD preporučuje?

OECD u izvješću upozorava da Hrvatska izdvaja relativno malo sredstava za dugotrajnu zdravstvenu skrb starijih osoba u usporedbi s razvijenim državama, što dodatno povećava pritisak na bolnički sustav. OECD smatra da je reorganizacija bolničkog sustava ključna za dugoročnu održivost hrvatskog zdravstva. Bez bolje organizacije bolnica, upozorava se u izvješću, bit će teško skratiti liste čekanja, poboljšati kvalitetu liječenja i učinkovitije koristiti ograničene resurse zdravstvenog sustava. A to je, prema analizi organizacije, posebno važno u zemlji koja ubrzano stari i u kojoj će potražnja za zdravstvenim uslugama u sljedećim desetljećima samo rasti.

OECD upozorava da hrvatske opće bolnice pružaju vrlo širok raspon usluga. Od osnovne akutne skrbi do složenih specijalističkih zahvata, što dovodi do raspršivanja kadra, opreme i financijskih resursa te može negativno utjecati na kvalitetu liječenja. Organizacija ističe da se složeni medicinski postupci u nekim bolnicama izvode premalo puta godišnje, zbog čega liječnici imaju manje iskustva, a rezultati liječenja mogu biti lošiji. Zato preporučuje uvođenje minimalnog broja zahvata koje bolnica mora obaviti da bi ih smjela provoditi te centralizaciju najkompleksnijih operacija u manjem broju specijaliziranih, visokoučinkovitih bolnica, kako bi se poboljšala kvaliteta skrbi i učinkovitije koristili zdravstveni resursi.

Koliko godina ljudi u prosjeku provedu u mirovini u različitim državama, i gdje smo tu mi?

Što ova usporedba pokazuje? U nekim zapadnoeuropskim državama ljudi provode 15 do skoro 20 godina u mirovini. U Hrvatskoj je to oko 12-13 godina, što je osjetno manje nego u bogatijim državama Europe. U državama s vrlo visokom dobnom granicom za mirovinu i kraćim životnim vijekom, poput Libije, mirovina često traje samo nekoliko godina.

Treba napomenuti da mlade generacije, koje bi jednoga dana trebale financirati mirovinski sustav, se već susreću sa zdravstvenim problemima u ranoj dobi. Prof. dr. sc. Ivan Begovac, predstojnik Klinike za dječju i adolescentnu psihijatriju KBC-a Zagreb za HRT je izjavio da se svako peto dijete susreće s nekim mentalnim poremećajem, najčešće anksioznim i depresivnim poremećajem, samoozljeđivanjem ili poremećajem hranjenja. Tek oko 30 % te djece i mladih dođe do stručne pomoći, jer su dječji psihijatri u deficitu, iako je rana terapija ključna za uspješno liječenje.

Drugim riječima, produženje radnog vijeka bez ozbiljne reforme zdravstva moglo bi se pokazati teško ostvarivim ciljem, kako za starije tako i za mlade generacije koje dolaze.

Ukidanje subvencija za energente i restrikcije kod povlaštenih kategorija PDV-a

Među ostalim preporukama OECD-a nalaze se i promjene u politici subvencija građanima.

Tijekom energetske krize hrvatska vlada uvela je niz paketa pomoći kako bi ublažila rast cijena energenata i hrane. Ti programi uključivali su ograničavanje cijena energije, subvencije i jednokratne potpore građanima. No, OECD smatra da bi takve široke mjere trebalo postupno ukidati. Prema procjenama organizacije, Hrvatska je od 2022. godine potrošila više milijardi eura na pakete pomoći za troškove života. Iako su mjere pomogle ublažiti udar inflacije, dio sredstava otišao je i kućanstvima koja nisu bila posebno ugrožena. Zbog toga OECD preporučuje postupno ukidanje općih subvencija i usmjeravanje pomoći isključivo na najranjivije skupine stanovništva.

U kontekstu jačanja javnih financija izvješće spominje i mogućnost promjena u poreznom sustavu, uključujući povećanje prihoda od poreza na potrošnju. OECD ističe da Hrvatska ima relativno velik broj sniženih stopa PDV-a te da bi njihovo smanjenje ili ukidanje moglo povećati proračunske prihode i pojednostaviti porezni sustav. Drugim riječima, organizacija sugerira da bi država mogla razmotriti širenje porezne baze PDV-a, odnosno smanjenje broja proizvoda i usluga na koje se primjenjuju snižene stope.

Takav pristup često se u praksi doživljava kao oblik povećanja PDV-a, jer bi dio robe i usluga mogao prijeći u višu poreznu kategoriju.

Reforma poreza na nekretnine

OECD također preporučuje reformu oporezivanja nekretnina. U izvješću se navodi da bi Hrvatska trebala postupno razviti sustav poreza na nekretnine koji bi se više temeljio na tržišnoj vrijednosti imovine, i proširiti periodične poreze na nekretnine na sve vlasnike kuća. Takva promjena, smatraju u organizaciji, mogla bi potaknuti učinkovitije korištenje stambenog fonda i povećati prihode lokalnih jedinica.

Istodobno se preporučuje još veći razvoj dugoročnog najma i socijalnog stanovanja kako bi se povećala dostupnost stanova i olakšala mobilnost radne snage.

Korupcija i učinkovitost države

Izvješće dotiče i institucionalne probleme. Prema podacima koje navodi OECD, velik dio građana smatra da je korupcija u Hrvatskoj i dalje široko rasprostranjena. Organizacija zato preporučuje jačanje transparentnosti u javnoj upravi, bolju kontrolu javne potrošnje i učinkovitije upravljanje državnim poduzećima.