U jeku globalne rasprave o budućnosti rada, nobelovac i ekonomist Daron Acemoglu nudi zabrinjavajuću perspektivu koja odudara od optimističnog narativa tehnološke industrije. U razgovoru sa Stephanie Flanders za podcast Trumponomics, Acemoglu je secirao jedno od aktualnih pitanja s kojima se suočava globalna ekonomija: kako umjetna inteligencija mijenja budućnost rada i koje su potencijalno loše posljedice tih promjena.

Dok naslovi, industrijska propaganda i poslodavci sugeriraju skoru revoluciju koja će radnike učiniti učinkovitijima i uspješnijima, Acemoglu nudi odmjereniji, ali i uznemirujući pogled. Slaže se da nedavni napredak, posebno u "agentskoj" umjetnoj inteligenciji, napreduje brže od očekivanog, ali ističe da današnji sustavi još uvijek zaostaju u pogledu pouzdanosti, rasuđivanja i razumijevanja stvarnog svijeta. To znači da je sveobuhvatna i trenutna transformacija radnih mjesta i produktivnosti u kratkom roku malo vjerojatna. Međutim, neizvjesnost oko onoga što slijedi veća je nego ikad, a Acemoglu upozorava da su tehnološki divovi velikom većinom usmjereni na zamjenu radnika, a ne na njihovo nadopunjavanje. To, kaže, nosi rizik slabijeg rasta produktivnosti i ozbiljnih društvenih posljedica.

Usmjerenost na zamjenu, a ne na suradnju

Acemoglu tvrdi da bi najveće ekonomske koristi proizašle iz "pro-radničke umjetne inteligencije" koja poboljšava ljudske sposobnosti, omogućujući radnicima obavljanje složenijih i vrjednijih zadataka. Međutim, trenutni poslovni poticaji, tržišne strukture i politički okviri favoriziraju zamjenu radne snage. Ovaj trend, koji stručnjaci poput Erika Brynjolfssona sa Stanforda nazivaju "Turingovom zamkom", fokusira se na stvaranje umjetne inteligencije koja oponaša ljude umjesto da ih nadograđuje.

Posljedice su već vidljive. Tijekom 2025. godine, umjetna inteligencija izravno je povezana s 4,5 posto svih zabilježenih gubitaka radnih mjesta, dok je samo u tehnološkom sektoru u prvoj polovici te godine zabilježeno otpuštanje oko 78 tisuća radnika zbog usvajanja AI rješenja. Prelazak s jezičnih modela koji pomažu korisnicima na autonomne AI agente, dizajnirane za obavljanje cijelih radnih procesa bez ljudske intervencije, izravno osporava narativ o tehnologiji kao "kopilotu". Bez promjene smjera, Acemoglu upozorava, masovno gašenje radnih mjesta, posebno među uredskim radnicima, moglo bi opteretiti tržišta rada, smanjiti plaće i destabilizirati demokratske institucije. Istraživanja s početka 2026. već pokazuju da je zapošljavanje radnika u dobi od 22 do 25 godina na pozicijama izloženim umjetnoj inteligenciji palo za šest posto u posljednje tri godine.

Potreba za javnom raspravom i regulacijom

Acemoglu naglašava da oblikovanje putanje umjetne inteligencije zahtijeva i javnu raspravu i političku intervenciju. Kritizira trenutni narativ o "utrci u umjetnoj inteligenciji", posebno između SAD-a i Kine, kao pogrešan i potencijalno štetan. Umjesto toga, zalaže se za širi fokus na praktične primjene koje mogu donijeti stvarnu društvenu korist, poput zdravstva i proizvodnje.

Njegov poziv na akciju nije usamljen. Vlade diljem svijeta, posebice u Europskoj uniji i Singapuru, počele su implementirati strože okvire koji od tvrtki zahtijevaju transparentnost pri korištenju umjetne inteligencije u odlukama s visokim ulozima, poput zapošljavanja ili otpuštanja, kako bi se spriječila "dehumanizirana" zamjena radne snage.

Budućnost koju donosi umjetna inteligencija nije unaprijed određena tehnološkim napretkom, već je rezultat izbora koje donosimo danas. Odluka o tome hoće li umjetna inteligencija služiti kao alat za osnaživanje čovječanstva ili kao mehanizam za njegovu zamjenu odredit će ne samo ekonomsku sliku sutrašnjice, već i temelje našeg društva.