Borderlands je serijal koji je umjesto klasične pucačine igračima ponudio novo iskustvo i velikim dijelom utjecao na podžanr "looter shootera". Ono što je privuklo igrače bio je unikatni stripovski vizualni doživljaj upotpunjen eksplozivnom akcijom i nevjerojatnom količinom raznoraznog oružja koje je ostajalo nakon svakog protivnika.

Svaki nastavak dodatno je proširivao te elemente, no moramo priznati da nam je najviše u sjećanju ostao drugi dio, dok je treći na nas ostavio mlak dojam ponajviše zbog recikliranja postojećih materijala uz vrlo malo inovacija, a finalno izdanje krasio je popriličan broj bugova i problema s performansama.

Ovaj dio namjerno spominjemo jer se povijest ponavlja – ne u vidu nedostatka inovacija, naprotiv, Borderlands 4 glede mehanika igrivosti debelo nadmašuje prethodnika – već u vidu tehničkih problema. Namjerno nismo ranije iznosili vlastite dojmove o igri jer smo željeli vidjeti što će developeri napraviti glede loše optimiziranosti, rušenja i popriličnog broja bugova koji narušavaju iskustvo.

Pozitivno je da su tjedan dana nakon izlaska autori napokon priznali da problemi postoje i da rade na njihovu rješavanju, no ovih par zakrpa koliko je objavljeno do sada samo je blago popravilo nedostatke, pa se i dalje pouzdajemo u privremena rješenja koja dolaze iz velike zajednice igrača. Ne sumnjamo da će s vremenom sve sjesti na svoje mjesto, no trenutno tehničko stanje igre nije nešto što možemo pohvaliti.

Borderlands u ovom nastavku ugošćuje otvoreni svijet Kairos kojim vlada diktator Timekeeper, daleko od karizmatičnog superzlikovca. Lik jednostavno voli imati kontrolu nad svojim podanicima, a stvar je za naše lovce na blago prilično jednostavna: osloboditi narod od ugnjetavanja i usput se besramno obogatiti.

Svidjelo nam se što je, za razliku od ranije kada se među Vault Hunterima uvijek isticao jedan kao univerzalan i najprikladniji za sve situacije, nova četvorka u tom pogledu bolje izbalansirana i svaki lik ima svoje unikatne prednosti nad ostalima, koje dolaze do izražaja nakon što ih dodatno pojačamo ulaganjem iskustvenih bodova u još razgranatija razvojna stabla nego i prošlim poglavljima.

Velika je novost što, umjesto uobičajenog trčkaranja po mapi i napucavanja svega što se miče, svi likovi imaju pristup novim mehanikama kretanja zbog čega igrivost djeluje brže i zanimljivije. U jednom trenutku odbacit ćemo se kukom do udaljene platforme, vinuti se u vis i lebdeći sijati smrt iz visina, a zatim doskočiti protivnicima iza leđa.

Nove mehanike djeluju potpuno prirodno i čim smo ih vidjeli na djelu i shvatili koliko novih mogućnosti nude, ne možemo se načuditi zašto nisu uvrštene već ranije. Karikiramo, no činjenica jest da je igrivost sada mješavina akcije i parkoura, ovisno o tome koliko ste kreativni i koliko u svoj toj brzini i eksploziji boja na ekranu na vrijeme uočite nove opcije koje možete iskoristiti.

Kako naši lovci na blago napreduju i postaju jači, tako i protivnici postaju teži. Premda se težina uglavnom skalira prema igračima, nakon što smo namjerno preskočili nekolicinu sporednih zadataka – jer su rijetki zanimljivi, dok je većina generička ili jednostavno glupa – zamijetili smo da za nadolazeće izazove nismo bili adekvatno pripremljeni.

Ovo posebno dolazi do izražaja u borbama protiv bosseva koje ionako traju predugo, pa ako igrač nije jedan od onih „min-maxera“ koji pregledavaju svaki atribut oružja kojih je na tisuće i ne propuštaju priliku istražiti svijet oko sebe u nadi da će im „pasti“ kakav bolji primjerak, prema kraju igre zadovoljstvo bi mogle zamijeniti frustracije. Srećom, igrači se uvijek mogu osloniti na kooperativno igranje, koje je i u ovom poglavlju podržano, pri čemu je svaki izazov lakše savladati, a tu je dakako i ljudski faktor i zezancija kada igrate s prijateljima.

S obzirom na to da je svijet uistinu ogroman i nakrcan kojekakvim aktivnostima, koliko god se Gearbox trudio uvrstiti različite protivnike, točke interesa, nepresušan arsenal oružja i tako redom, u jednom trenutku postaje očito da svaki novi sukob po nečemu nalikuje na neki koji smo već odigrali, bilo da je riječ o identičnim ili vrlo sličnim neprijateljima ili postavkama područja, zbog čega točno znate što ćete i kako napraviti čim napravite prvi korak.

Nije neka velika zamjerka, jer ipak je ovo igra u koju je za završavanje glavne priče potrebno uložiti tridesetak sati, odnosno dvostruko više vremena za sve sporedne aktivnosti, ali ne krijemo da smo očekivali malo više raznovrsnosti.

U svakom slučaju, Borderlands 4 sadržajno je kvalitetniji od prethodnika i, izuzmemo li neke manje opaske na račun igrivosti, nudi zadovoljavajuće iskustvo. S druge strane, pozitivan dojam narušavaju ozbiljni problemi vezani uz optimiziranost i tehničko stanje igre, pa ga je teško mirne duše preporučiti.

Igrano na PC-ju, kod ustupio izdavač