Serijal Little Nightmares od samog je početka bio namijenjen specifičnom krugu igrača koji nisu ljubitelji klasičnih horora poput Silent Hilla ili Resident Evila, ali vole zagonetke u mračnom okruženju.

Prva dva poglavlja potpisuje švedska ekipa Tarsier Studiosa, koja je trenutačno usredotočena na novi horor Reanimal, dok je Bandai Namco, kao vlasnik intelektualnih prava, posao izrade trećeg nastavka dodijelio veteranima iz Supermassive Gamesa – tvorcima zastrašujućih igara poput Until Dawn i serijala The Dark Pictures Anthology.

Potpuno očekivano, Little Nightmares III slijedi ustaljenu formulu o dvoje djece izgubljene u horor-svjetovima, a vidljivo je da su novi developeri igrali na sigurno, bez previše inovacija, osim mogućnosti kooperativnog igranja, o kojoj će kasnije biti više riječi.

Little Nightmares III govori o dvoje prijatelja, Low i Alone, koji su se našli u Spiralu – svijetu uvrnutih područja poput grotesknog karnevala ili naizgled prazne pustinje – te zajedničkim snagama pokušavaju pronaći put kući.

Kao i ranije, posebno se ističe način na koji se radnja odvija bez ikakvog dijaloga, isključivo kroz kretanje i jednostavne geste koje jasno odražavaju njihovu tjeskobu i želju za povratkom u stvarni svijet.

Takvom minimalizmu pridonosi i sučelje, odnosno nepostojanje izbornika koji bi ometali interakciju između igrača, likova i okruženja, kao i jednostavna oruđa koja likovi koriste – luk i strijela za Low te ključ (alat) za Alone. Naglasak je, dakako, na međusobnom nadopunjavanju i zajedničkim akcijama, pa ako odaberemo jednog lika, drugog automatski preuzima računalo.

U većini zagonetki i akcijskih dijelova umjetna inteligencija obavlja taj posao solidno, iako se zna dogoditi da, ako krenemo rješavati problem pogrešnim redoslijedom, lik pod kontrolom računala na trenutak „izgubi kompas“ pa ga moramo dozvati ili čak ponovno učitati posljednju poziciju.

Srećom, točke snimanja su dovoljno česte, što uzrokuje tek kratke zastoje i vrlo malo ponavljanja, što je pozitivno, pogotovo jer se ponekad služimo metodom pokušaja i pogreške kad ne znamo što se točno od nas očekuje. Takve situacije najčešće se događaju u scenama gdje pomislimo da je šuljanje jedina ispravna taktika, da bismo nakon nekoliko pokušaja otkrili da je bijeg zapravo rješenje – i obratno.

Sve su to čari igranja i otkrivanja rješenja na koja smo u serijalu već navikli. Posebno valja pohvaliti opciju naglašavanja interaktivnih objekata u izborniku, prvotno namijenjenu osobama s oštećenim vidom, ali korisnu i svima ostalima jer pomaže razlikovati predmete koji su dio okoline od onih s kojima se može stupiti u interakciju.

Igre ovakvog tipa, u kojima dva lika moraju usko surađivati da bi riješili izazove koji im se postavljaju, idealne su za kooperativno igranje. Iako dosad ovaj serijal nije imao tu mogućnost, ovaj nastavak ju omogućava, što znatno ubrzava igranje i čini ga dinamičnijim. Računalo svoj dio posla obavlja korektno, ali je pomoć drugog igrača neusporedivo zabavnija.

Štoviše, vlasnik igre može besplatno pozvati bilo kojeg prijatelja da mu se pridruži, no postoji kvaka – kooperativni multiplayer dostupan je isključivo u online inačici. Drugim riječima, nema zajedničkog igranja na istoj konzoli ili računalu, zavaljeni u trosjed s kontrolerima u rukama, već isključivo putem interneta.

Zaboravite, dakle, na Split Fiction i slične naslove koji su nam nudili upravo takvo iskustvo. Istina, u pojedinim scenama likovi Little Nightmaresa III nisu u istim prostorijama, ali se i to moglo riješiti podjelom ekrana, kao što to rade mnoge druge igre s lokalnim co-opom. Šteta, jer bi ta opcija dodatno obogatila doživljaj.

Iako je Little Nightmares III bez sumnje školski odrađen, propuštena je prilika da preraste u nešto više od svojih prethodnika. Unatoč tome, riječ je o solidnom ostvarenju koje će vam ponuditi između četiri i šest sati kvalitetne zabave – ovisno o tome kako i s kim igrate. Za neke taman, za druge prekratko – odluka o kupnji ostaje na vama.

Igrano na PS5