Igre

Najbolje igre 2020. - Danny: Apokalipsa, demoni i četiri kolonizirana svijeta

Daniel Lučić ponedjeljak, 4. siječnja 2021. u 18:45

2020. godina ostat će zapamćena po brojnim tragedijama, ali i po vrlo dobrim igrama koje su stigle na sve igraće platforme. Izdvojiti tri najbolje nije lak zadatak, no tu smo gdje jesmo.

Godina 2020. napokon je iza nas i nadam se da 2021. ne donosi scenarij New Game +. S tim na umu, drago mi je što je mogu zaključiti osvrtom na video igre koje su mi iz ovog ili onog razloga ostale u pamćenju. Srećom, dok su stvarnim svijetom harale pandemije, potresi, požari i politički kaos, u svijetu video igara cvalo je cvijeće. Ne samo da je igraća industrija većim dijelom pošteđena bilo kakvih posljedica nepovoljne situacije u svijetu, kroz 2020. izrodila je neke od igara koje će mnogima obilježiti gejmerske karijere. Igre poput The Last of Us Part II, Doom Eternala, Fall Guysa, Warzonea, Gears Tacticsa, Risk of Raina 2 i mnogih drugih obilježile su industriju i njenu ostavštinu učinile vrednijom. Protekla godina ponudila nam je mnogo odličnih igara, pa urednikov zahtjev da izdvojimo najbolje nije bio sasvim lak. Ipak, neke su se igre na mojim igraćim strojevima vrtjele češće i dulje, te ostale instalirane i nakon što sam ih dovršio što je, s obzirom na to da u posljednje vrijeme imam vrlo malo do ništa vremena za igranje igara iznova, vrlo značajno.

The Last of Us Part II

Bez dvojbe moja najdraža igra 2020. godine dugo je iščekivani nastavak remek djela ekipe iz Naughty Doga koje je obilježilo i zaključilo eru PlayStationa 3. The Last of Us Part II slično je napravio PlayStationu 4 donijevši nam intenzivno iskustvo u svemu bolje od onog koje je ponudio prethodnik. Ovo je igra koja po mom skromnom mišljenju podiže letvicu kvalitete kakvu očekujemo od akcijskih avantura za nekoliko razina.

Iako mu radnja pokriva samo nekoliko dana u svijetu igre, The Last of Us Part II znatno je složenija igra od svog prethodnika. Broj lokacija veći je i raznolikiji, igraće mehanike razrađenije su, a ono što je mnogo važnije – broj likova koji imaju važnu ulogu u narativu mnogo je veći. Potonje je vrlo važno jer TLoU predstavlja više od obične video igre i snažno se oslanja na dubok narativ. Naughty Dog ovdje je briljirao i uspio je isporučiti priču koja izaziva emocije i mijenja našu percepciju kako kroz nju prolazimo. Emotivni rollercoaster koji sam doživio u TLoU Part II prava je rijetkost i može se usporediti s onima kojeg mi je priuštio Hellblade: Senua's Sacrifice, igra koje se i danas rado sjetim i koja stoji rame uz rame serijalu TLoU na samom vrhu izmišljene ljestvice mojih najdražih igara.

Ranije sam spomenuo kako igre vrlo rijetko igram više od jednom, no TLoU Part II bit će iznimka. Iako je s tehničke strane bio gotovo bez mane, ovaj je naslov ipak patio zbog starog hardvera. Srećom, PlayStation 5 je na putu prema mojim vratima i ne mogu dočekati da ga zavrtim još jednom, ovog puta iz neke nove perspektive. Siguran sam da njegov svijet i likovi kriju još skrivenih poruka i značenja koje mogu otkriti.

Baš poput The Last of Usa, The Last of Us Part II igra je zbog koje se kupuje konzola. Il' makar posuđuje. Ako još niste, odigrajte obje igre. Neće vam biti žao.

DOOM Eternal

id Software i njegov DOOM možda nisu postavili temelje žanra FPS igara, no bez dvojbe su na njima izgradili kraljevstvo. Od svakog Dooma zbog toga očekujem mnogo, a ta očekivanja otišla su u nebesa nakon što sam igrao DOOM 2016, dotad najbolju pucačku igru ovog tipa. S najavom Eternala nisam mogao izbjeći hype koji se na koncu pokazao opravdanim. DOOM Eternal je s lakoćom osigurao svoje mjesto na listi meni najdražih igara i zapravo sam bio presretan što ga ne moram recenzirati i što mu se mogu potpuno posvetiti bez suvišnog analiziranja.

Kroz 25 sati ili nešto više koliko mi je trebalo da dovršim kampanju, DOOM Eternal me držao prikovanim uz monitor i na samom rubu sjedala. Ovo je iznimno intenzivna i prokleto zabavna igra koja je na kušnju stavila moje kompletno iskustvo igranja pucačkih igara. Naoko plitak, DOOM Eternal zapravo je složen i taktičan shooter koji rijetko prašta pogreške. Osim toga, izgleda nevjerojatno dobro, pa je užitak tamanjenja paklenih demona utoliko veći. id Software napravio je izniman posao sa svojim novim engineom, pa se DOOM Eternal čak i na slabijim računalima vrti odlično. Ovo je jedna od stvari o kojima pokušavam propovijedati svima, igrati ovakav shooter na 144 ili više FPS-a neusporedivo je bolje od bilo kojeg igraćeg iskustva. 

DOOM Eternal u mom je umu postao mjerilo kvalitete pucačkih igara i svaku ću buduću, svjesno ili ne, s njime uspoređivati. Na njihovu nesreću. Evo, već pišući ove redove javlja se želja da opet uskočim u oklop Doom Slayera. Srećom, još nisam dovršio DLC The Ancient Gods, pa ću to i učiniti već danas.

Anno 1800

Tehnički, Anno 1800 nije igra iz 2020. godine, no odlučio sam iskriviti pravila budući da je dobar dio svog konačnog sadržaja dobio ove godine kroz drugu sezonu DLC-ova. Sa serijalom Anno družim se već godinama i uz iznimke poput Anno 2070 i Anno 2205, svaka me nova igra iznimno obraduje. Slično je bilo s Annom 1800, koji se kasnije pokazao najopširnijom, najbogatijom i najboljom igrom serijala.

Anno 1800 nije mijenjao formulu serijala, već ju je unaprijedio, uvevši nove mehanike inspirirane konkurentskim igrama poput Frostpunka. Učinio je to u svom stilu, te zadržao onu pristupačnost zbog koje ga volim. Zahvaljujući drugoj sezoni sadržaja koja je donijela nove svjetove s Annom 1800 ove sam se godine družio gotovo dvostruko dulje nego prošle, kada je izašao. Upravljanje brojnim kolonijama u četiri različita svijeta pružilo mi je nebrojeno mnogo trenutaka opuštanja u danima koje sam proveo zatvoren u svoja četiri zida. Nerijetko sam sjeo za računalo netom nakon što su klinci otišli u krpe, te zaružio do ranih jutarnjih sati. Dovoljno govori činjenica da me upravo Anno 1800 odmaknuo od Battlefielda, kojeg sam valjda prvi put u povijesti serijala potpuno zapostavio na račun neke singleplayer igre.

Bez rezerve ovu igru mogu preporučiti svima, čak i ako sa strateškim igrama niste na "ti".

Bonus Runda – Xbox Game Pass Ultimate

Svijet video igara ne čine  samo igre. Prilično sam siguran da je ovu godinu u mom igraćem brlogu obilježio servis, a ne pojedinačna igra. Nema dvojbe koračamo prema svijetu u kojem ćemo igre konzumirati i plaćati kao što to danas činimo s filmovima i TV serijalima, kroz pretplatničke servise. Trenutno u konkurenciji servisa za video igre dominira Microsoftov Xbox Game Pass. U svom najskupljem razredu – Ultimate – ovaj servis nudi neograničen pristup stotinama igara, a najbolje od svega jest da brojne od njih osim na Xboxu mogu igrati na PC-ju. Zahvaljujući ovom servisu za razmjerno malen novac (stotinjak kuna mjesečno) igrao sam desetak novih hitova na svom računalu i još nekoliko komada na Xboxu. Da sam ih kupovao pojedinačno sasvim bih sigurno potrošio nekoliko puta više novca. Uštede cijenim i radujem se budućim Xbox ekskluzivama koje ću zahvaljujući Xbox Game Passu uredno vrtjeti na Windowsima 10. Zbog toga, Xbox Game Pass Ultimate sjeda na dno ovog teksta, ali na sam vrh liste mojih najdražih stvari vezanih uz video igre koje sam koristio 2020. godine.