Igrali smo

The Last of Us Part II - Naughty Dogov Magnum opus i najbolja igra svoje generacije

Daniel Lučić subota, 11. srpnja 2020. u 06:00

Naughty Dog još je jednom izdao igru koja će obilježiti čitavu generaciju igraćih konzola. The Last of Us Part II je remek-djelo i postaje benchmark za sve buduće igre koje se oslanjaju na priču

The Last of Us: Part II
Proizvođač/Izdavač Naughty Dog / Sony Interactive Entertainment
Žanr Akcijska avantura
Platforme PS4
URL https://www.thelastofus.playstation.com/

Svoju postapokaliptičnu avanturu The Last of Us, sad već davne 2013. godine, Naughty Dog otvorio je emotivnom sekvencom koja nam se instantno urezala u pamćenje. Iako se radilo o igri čiji je narativ u potpunosti ispunjen teškim temama i događajima koji malo koga mogu ostaviti ravnodušnima, upravo je otvorni dio igre ono čega se sjetimo kad god pomislimo na TLOU. Nastavak se otvara potpuno drugačije. Četiri godine nakon događaja opisanih u originalu, stvari djeluju smirenije. Ellie i Joel, protagonisti originala, žive naoko mirnim i sređenim životom u ograđenom gradiću Jackson. Njihovi su se putovi razišli, žive u odvojenim kućama, no i dalje su bliski. Moglo bi se reći da žive zdravim životom, no to ne znači da se svijet vratio na staro. 

Kako je svijet The Last of Usa još uvijek postapokaliptični pakao pokazuje se vrlo brzo. Ellie dobiva zadatak otići na redovitu kontrolu periferije gradića u kojem živi. Tijekom otprilike sat vremena dugu sekvencu, igra nas u ovom trenutku upoznaje s osnovnim mehanikama, ali i pravilima njena svijeta, a on je ovaj put još opakije i tmurnije mjesto. Mjesto u kojem vlada beznađe, u kojem jedan pogrešan potez može značiti smrt. Mjesto u kojem posljednji dah možda nećemo povući nakon susreta s agresivnim Clickerom. Mjesto u kojem su ljudi, a ne smrtonosna gljivična infekcija, najveći neprijatelj.

Umjesto brzog i eksplozivnog početka, koji smo doživjeli u The Last of Usu, nastavak kreće sporo. Omogućuje nam da se upoznamo s likovima i aktiviramo znatiželju. Čini to dovoljno dugo da nas uljulja u lažni osjećaj sigurnosti, a sve s ciljem da nas agresivno prizemlji neočekivanim spinom te, baš poput prethodnika, emotivno oslabjele, baci u glavni dio priče.

Trodnevni rollercoaster

Radnja igre pokriva tri dana događaja, što je veliki odmak od četiri godišnja doba, kroz koja smo prošli u originalu. Takav koncept, uparen s intenzivnim borbama, emotivnim scenama i uzbudljivim unutarnjim sukobima likova koje pratimo, osigurava koncentriranije iskustvo s malo prilika za odmor, te stvara dodatni osjećaj napetosti, jer radnju doživljavamo u stvarnom vremenu. Kratak predah osigurava tek manji broj nenasilnih sekvenci u kojima proživljavamo sjećanja likova, te znatno veća područja koja možemo istraživati, loveći sitne detalje, poput ostavljenih pisama, stranica dnevnika, crteža ili grafita koji daju kontekst događajima koje istražujemo, a ponekad i onima koji slijede.

Istražujući područja u kojima se nalazimo otključavamo nove mogućnosti za interakciju, što pomaže razvoju likova koji nas prate, te nam omogućuje da se s njima dodatno povežemo. Naravno, to ne znači da je The Last of Us Part II pobjegao od originalnog koncepta. To je i dalje vrlo linearna igra, strogo usmjerenog narativa, u kojem opcionalno skretanje sa zacrtanog puta ne mijenja razvoj priče, već je tek dodatno začini i svijet igre čini stvarnijim mjestom.

Velika područja na kojima se odvija akcija ne omogućuju samo istraživanje divnih napuštenih zgrada i parkova. Iznimno dobar dizajn tih arena omogućuje taktiziranje za vrijeme sukoba, koje je iznimno važno zbog veće agresivnosti i snalažljivosti umjetne inteligencije. Prema običaju, u ovoj smo igri brojčano nadjačani, borili se protiv “zaraženih” ili protiv ljudi. Zbog toga, ali i ograničenosti streljiva i vatrenog oružja u kampanji, važno je pametno iskoristiti razvijeni sustav šuljanja, kojem je u odnosu na prethodnu igru, dodana mogućnost puzanja po tlu i sakrivanja u visokoj travi. Biti svjestan svega što nas okružuje odlučujuće je za uspjeh, pogotovo kad na scenu stupe neprijatelji kojima uz nogu šeću psi tragači, spremni nanjušiti nas i pokazati im gdje se nalazimo.

Lica s imenom

Imenovati glavne likove u igrama uobičajena je stvar, no Naughty Dog u ovoj je igri ime dao svim NPC-jevima koje susretnemo. To je bio dobro promišljen potez, kojem je cilj stvoriti osjećaj odgovornosti. Pale neprijatelje njihovi suborci dozivaju imenom, a njihovi glasovi otkrivaju strah i bol koju osjećaju. Istodobno, imenovane neprijatelje teže je zaboraviti jednom kad ih dokrajčimo. To znači da vrlo agresivan i brutalan gameplay ostavlja trajne posljedice na igrača, čak i nakon olakšanja koje donosi uspješan prolazak nekog od sukoba. 

Svaki je element igre osmišljen tako da igrača dirne na emotivnoj razini. To počinje od samog narativa, preko već spomenutih dijelova u kojima neprijateljima saznajemo ime, pa sve do sitnih kontekstualnih animacija za vrijeme regularne igre ili međuscena. Šlag na tortu stavljaju iznimna glasovna gluma i detaljne animacije lica, iza kojih stoje iznimno talentirani glumci, poput Troya Bakera, Ashley Johnson, Shannon Woodward i ostalih.

Tijekom 20-ak sati, koliko traje kampanja, The Last of Us Part II pruža nezaboravno iskustvo. Emotivni rollercoaster je bez presedana te služi kao dokaz da Naughty Dog svoje najbolje djelo čuva za sam kraj generacije igraćih konzola. Učinio je to 2013. godine, maestralno zaključivši svoj rad na PlayStationu 3, a sada ponovio svojom najboljom igrom do danas. Igrom zbog koje se isplati kupiti čak i konzolu koja će za nekoliko mjeseci biti zamijenjena novom.

The Last of Us Part II

  • Teška i duboka priča o osveti i posljedicama, maksimalno dotjerani elementi igrivosti, bogat i zanimljiv svijet, izvrsna gluma
  • Brutalnost nastavka definitivno nije za svakoga
Ocjena
95%
Cijena 499 kn