Algoritam čita ljudske misli iz skenova mozga
Koristeći funkcionalnu magnetsku rezonanciju, znanstvenici su dekodirali što ljudi čuju i misle, i to s velikom točnošću
Znanstvenici mogu "dekodirati" misli ljudi čak i bez dodirivanja glave, javlja The Scientist. Da se prije dvadesetak godina pitali nekog kognitivnog neuroznanstvenika je li to moguće, oni bi vas proglasio ludim ili bi se ugušio od smijeha. Danas, čini se da i to moguće, sudeći prema rezultatima eksperimenta provedenog na Teksaškom sveučilištu u Austinu.
Tehnike čitanja misli
Prošle tehnike čitanja misli oslanjale su se na implantaciju elektroda duboko u ljudski mozak. Nova metoda, opisana u bazi nerecenziranih znanstvenih radova bioRxiv, oslanja se na neinvazivnu tehniku skeniranja mozga - funkcionalnu magnetsku rezonanciju (fMRI).
Ova tehnika prati protok oksigenirane krvi kroz mozak, a budući da aktivne moždane stanice trebaju više energije i kisika, ove informacije pružaju neizravnu mjeru aktivnosti mozga.
Ova metoda skeniranja ne može uhvatiti moždanu aktivnost u stvarnom vremenu jer se električni signali koje oslobađaju moždane stanice kreću mnogo brže nego što se krv kreće kroz mozak. No autori studije otkrili su da ovu nesavršenu zamjensku mjeru mogu koristiti za dekodiranje semantičkog značenja ljudskih misli, iako nisu mogli proizvesti prijevode od riječi do riječi.
Funkcija dekodera
Istraživači su mozgove žene i dva muškarca u dvadesetim i tridesetim godinama. Svaki je sudionik slušao ukupno 16 sati različitih podcasta i radijskih emisija tijekom nekoliko sesija u skeneru. Skenirani podaci potom su ubačeni u računalni algoritam, "dekoder", koji je uspoređivao uzorke u zvuku s uzorcima u snimljenoj moždanoj aktivnosti.
"Algoritam potom uzima fMRI snimku i generira priču temeljenu na njenom sadržaju, a ta priča prilično dobro odgovara izvornom zapletu podcasta ili radijske emisije", objašnjavaju istraživači. Drugim riječima, dekoder je mogao zaključiti koju je priču neki sudionik ispitivanja čuo na temelju njihove moždane aktivnosti.
Semantičke pogreške
Dakako, ovaj algoritam nije bezgrešan pa je napravio i neke pogreške, poput zamjene spolova u zamjenicama i upotrebe prvog i trećeg lica. On "prilično točno zna što se događa, ali ne i tko što radi", kažu istraživači.
U dodatnim testovima, algoritam je mogao prilično točno objasniti radnju nijemog filma koji su sudionici testiranja gledali u skeneru. Mogao bi čak prepričati priču koju su zamislili u svojim glavama. Dugoročno, istraživači žele razviti ovu tehnologiju tako da se može koristiti u sučeljima mozak-računalo dizajniranim za ljude koji ne mogu govoriti ili tipkati.
