Autonomni digitalni osobni kuhar priprema hranu kao pravi chef
Softverski kontrolirani robotski laseri hranu pripremaju s neusporedivom preciznošću, zadržavajući više vlage i stvarajući potpuno nov, prilagođen način kuhanja ukusnog obroka
Zamislite da imate svog vlastitog digitalnog osobnog kuhara, sposobnog skuhati što god poželite; da mogu prilagoditi oblik, teksturu i okus jela samo za vas, a sve to pritiskom na gumb. Inženjeri sa Sveučilišta Columbia rade upravo na tome, koristeći lasere za kuhanje i tehnologiju 3D ispisa za pripremu obroka.
Ispisana hrana
Pod vodstvom profesora strojarstva Hoda Lipsona, tim "Digitalne hrane" iz Creative Machines Laba smišlja potpuno autonomnog digitalnog osobnog kuhara. Lipsonova grupa razvija 3D ispisanu hranu još od 2007. godine. Od tada je ispis hrane napredovao do ispisa s više sastojaka, a njihov recept iskušali su i drugi istraživači i nekoliko komercijalnih tvrtki.
"Primijetili smo da, iako pisači mogu proizvesti sastojke s milimetarskom preciznošću, ne postoji metoda zagrijavanja s istim stupnjem rezolucije", kaže voditelj projekta Jonathan Blutinger. "Kuhanje je ključno za razvoj prehrane, okusa i teksture u mnogim namirnicama i pitali smo se možemo li razviti metodu s laserima za preciznu kontrolu tih svojstava."
Modaliteti kuhanja
U novoj studiji koju je objavio npj Science of Food, tim je istraživao različite modalitete pripreme hrane, izlažući piletinu plavoj svjetlosti (445 nm) i infracrvenoj svjetlosti (980 nm i 10,6 µm) koju su koristili kao model prehrambenog sustava.
Ispisali su uzorke piletine debljine 3 mm i površine 6,5 kvadratnih centimetara kao testnu ploču i procijenili niz parametara uključujući dubinu kuhanja, razvoj boje, zadržavanje vlage i razlike u okusu između laserski i klasično priređenog mesa.
Otkrili su da se meso pečeno laserom skuplja 50% manje, zadržava dvostruko veći sadržaj vlage i pokazuje sličan razvoj okusa kao kod konvencionalno pripremljenog mesa.
"Zapravo, naša dva slijepa ispitivača okusa preferirala su laserski obrađeno meso", otkriva Blutinger.
Food CAD
Mogućnosti ove nove tehnologije su velike, ali zasad još ne postoji održivi ekosustav koji bi je podržavao. Za tu namjenu nedostaje kakav Food CAD ili neka vrsta Photoshopa hrane.
"Potreban nam je softver visoke razine koji bi ljudima nevještim u programiranju softvera omogućio da dizajniraju hranu koju žele. A onda nam treba i mjesto gdje bi ljudi mogli dijeliti digitalne recepte, kao što dijelimo glazbu", zaključuje Lipson.
