Čimpanze su sposobne za složenu komunikaciju i imaju svoj jezik
Istraživači s Max Planck instituta za evolucijsku antropologiju proučavali su kako se značenja 12 različitih glasanja čimpanzi mijenjaju kada se kombiniraju u parove i tvore jezik, a ne obične zvukove upozorenja ili vokalizacije kako se do sada tvrdilo
Istraživači Max Planck instituta za evolucijsku antropologiju i za kognitivne i moždane znanosti u Leipzigu te iz istraživačkih centara u Lyonu snimili su tisuće vokalizacija od tri skupine divljih čimpanzi u Nacionalnom parku Taï u Obali Bjelokosti. Proučavali su kako se značenja 12 različitih glasanja čimpanzi mijenjaju kada se kombiniraju u parove.
Studija otkriva četiri načina na koje čimpanze mijenjaju značenja kombiniranjem pojedinačnih poziva u 16 različitih kombinacija, analogno lingvističkim principima u ljudskom jeziku:
- Kompozicijske kombinacije koje dodaju značenje (npr. A = hranjenje, B = odmor, AB = hranjenje + odmor)
- Pojašnjavanje značenja (npr. A = hranjenje ili putovanje, B = agresija, AB = putovanje)
- Nekompozicijske idiomatske kombinacije koje stvaraju potpuno nova značenja (npr. A = odmor, B = povezivanje, AB = gniježđenje)
Za razliku od ranijih studija koje su uglavnom izvještavale o kombinacijama poziva u ograničenim situacijama poput susreta s grabežljivcima, čimpanze u ovoj studiji proširile su značenja kroz kombinaciju većine svojih pojedinačnih poziva u različitim kontekstima.
Većina ne-ljudskih primata oslanja se na pojedinačne vrste poziva i ima samo nekoliko poznatih kombinacija, obično za upozoravanje na grabežljivce. To je dovelo do vjerovanja da su njihovi vokalni sustavi previše ograničeni da bi se smatrali prethodnicima ljudskog jezika.
Novi nalazi sugeriraju visoko generativni vokalni komunikacijski sustav, bez presedana u životinjskom carstvu, koji odražava nedavne nalaze kod bonobo majmuna, sugerirajući da su složene kombinatorne sposobnosti već bile prisutne u zajedničkom pretku ljudi i ove dvije vrste velikih majmuna, smatraju autori studije.
Ovo mijenja poglede posljednjeg stoljeća koji su smatrali komunikaciju kod velikih majmuna fiksnom i povezanom s emocionalnim stanjima. Umjesto toga, vidimo jasne indikacije da većina vrsta poziva u repertoaru može promijeniti ili kombinirati svoje značenje kada se kombinira s drugim vrstama poziva.
Smatra se da ovo istraživanje predstavlja značajan korak u razumijevanju evolucije ljudskog jezika i komunikacijskih sposobnosti naših najbližih srodnika. Otkriće da čimpanze koriste složene kombinacije poziva na načine koji odražavaju ključne lingvističke principe u ljudskom jeziku sugerira da su prethodnici složene komunikacije možda bili prisutni u našem zajedničkom pretku. Ovi nalazi također pozivaju na preispitivanje tradicionalnih pogleda na komunikaciju kod ne-ljudskih primata.
