Svijet se približava budućnosti koju će obilježiti niska plodnost. Iako će do 2100. više od 97% zemalja i teritorija imati stope plodnosti ispod one potrebne za održavanje veličine stanovništva, relativno visoke stope plodnosti zadržat će se u zemljama s niskim prihodima, pretežno u zapadnoj i istočnoj subsaharskoj Africi. Ovaj "demografski podijeljen svijet" imat će goleme posljedice za gospodarstva i društva, upozorava studija objavljena u The Lancetu.

Dramatičan pad plodnosti

Ovo istraživanje predstavlja procjene Studije o globalnom teretu bolesti, ozljeda i faktora rizika (GBD) 2021. koje je proveo Institut za mjerenje i procjenu zdravlja (IHME) na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Washingtonu. Kako bi se održala dugoročna generacijska zamjena stanovništva, ukupna stopa plodnosti (TFR) trebala bi iznositi 2,1 djeteta po osobi koja bi mogla roditi. No, situacija je daleko od idealnog. Dapače. 

Koristeći nove metode za predviđanje smrtnosti, plodnosti i ključnih pokretača plodnosti koje uključuju i razinu obrazovanju, potrebu za suvremenom kontracepcijom, smrtnost djece i život u urbanim područjima i slično, istraživači procjenjuju da će do 2050. godine TFR čak 155 od 204 zemalja (76%) pasti ispod potrebne razine. Štoviše, predviđa se da će se do kraja stoljeća broj takvih zemalja dodatno povećati na 198 ili čak 97%. To znači da će se na tim lokacijama stanovništvo smanjiti osim ako se niska plodnost ne nadoknadi imigracijom.

'Baby boom' vs 'baby bust'

Nova studija također predviđa velike promjene u globalnom obrascu živorođene djece: prije tri godine 29% beba u svijetu rođeno je u podsaharskoj Africi; do 2100. tako će se rađati  čak 54% svih beba.

"Suočavamo se sa zapanjujućim društvenim promjenama. Svijet će se istovremeno uhvatiti u koštac s baby boomom u nekim zemljama i baby bustom u drugima", upozoravaju istraživači.

Dok se većina svijeta suočava s ozbiljnim izazovima gospodarskog rasta, manjka radne snage i pojačane brige za sve starije stanovnike, mnoge zemlje subsaharske Afrike s ograničenim resursima borit će se s pitanjem kako podići ogroman broj djece u nekim od politički, ekonomski, klimatski i društveno najnestabilnijih mjesta na zemlji.

“Implikacije su goleme i potpuno će rekonfigurirati globalno gospodarstvo i međunarodnu ravnotežu snaga, što će zahtijevati reorganizaciju društava", kažu istraživači. 

Zabrinjavajući trendovi

Globalni TFR se više nego prepolovio tijekom proteklih 70 godina, s oko petero djece po svakoj ženskoj osobi 1950. na 2,2 djeteta 2021. Ovaj trend je posebno zabrinjavajući u zemljama kao što su Južna Koreja i Srbija (Hrvatska se ne navodi posebno u ovom izvještaju) gdje je stopa manja od 1,1 djeteta za svaku žensku osobu.

S druge strane, stope plodnosti ostaju visoke u podsaharskoj Africi, gdje je TFR gotovo dvostruko veći od globalnog prosjeka, s četiri djeteta po ženi. Čad ima najveći TFR na svijetu jer tamo žena rađa prosječno sedmero djece. 

Globalna plodnost s godinama će opadati: TFR će 2050. iznositi oko 1,8, a 2100. će pasti na 1,6. Do 2100. će stope plodnosti veće od 2,1 rođenih po ženi imati samo šest zemalja - Samoa, Somalija, Tonga, Niger, Čad i Tadžikistan. S druge strane, u 13 zemalja, uključujući Butan, Bangladeš, Nepal i Saudijsku Arabiju, te bi stope mogle pasti ispod jednog djeteta po ženskoj osobi.  

Zemlje s rastom fertiliteta

Predviđa se da će TFR 2050. u zapadnoj Europi biti 1,44 te da će do kraja stoljeća dodatno pasti na 1,37, pri čemu bi Island, Danska, Francuska i Njemačka mogle imati najviše stope plodnosti, između 2,09 i 1,40. Te će stope biti puno niže u ostatku Europe i dijelovima Azije.

Većinu svijeta očekuje prirodni pad stanovništva, kad broj umrlih premašuje broj živorođenih. Predviđa se da će broj stanovnika krajem stoljeća rasti u samo 26 zemalja, uključujući Angolu, Zambiju i Ugandu. Velik dio očekivanog pada u globalnom udjelu živorođene djece dogodit će se u šest super-regija: u Južnoj Aziji, na primjer, s trenutnih 32 milijuna (25%) na 19 milijuna (17%) u 2050. te pet milijuna (7%) u 2100. 

Univerzalni ciljevi

Duboke promjene u fertilitetu otkrivaju jasnu demografsku podjelu na mnoge zemlje sa srednjim do visokim dohotkom naspram mnogih lokacija s niskim dohotkom. Analiza sugerira da bi pristup modernim kontracepcijskim sredstvima i obrazovanje žena, koji se smatraju dvama ključnim pokretačima plodnosti, mogli ubrzati pad plodnosti i smanjiti stope nataliteta u nacijama s višom plodnošću.

Na primjer, projekcije pokazuju kako bi u subsaharskoj Africi zadovoljavanje potreba za modernim kontraceptivima do 2030. rezultiralo padom stopa plodnosti s očekivanih 2,7 na ipak poželjnijih 2,3 rođenja po ženi 2050. godine. U zemljama s najvećim fertilitetom dobici bi mogli biti još daleko veći. 

"Iako je postizanje oba univerzalna cilja na svim lokacijama do 2030. vjerojatno nedostižno, jasno je da rješavanje eksplozije stanovništva u zemljama s višom plodnošću uvelike ovisi o ubrzanom napretku u obrazovanju djevojčica i reproduktivnih prava", kažu istraživači.

Rješenja za opstanak

Iako pronatalne politike neće povećati stope plodnosti do željene razine samoodrživosti populacije, one mogu spriječiti pad nekih zemalja na ekstremno niske razine plodnosti. Te mjere uključuju podršku ljudima koji žele imati djecu, bolja kvaliteta života i veće sudjelovanje žena u radnoj snazi te otvorenije politike useljavanja.

"Socijalne politike za poboljšanje stope nataliteta, od povećanog porodiljnog dopusta i besplatne skrbi o djeci, do financijskih poticaja i dodatnih prava na zapošljavanje mogu dati mali poticaj stopama plodnosti, ali većina će zemalja ostati ispod potrebne razine. Oslanjanje na otvorenu imigraciju postat će neophodno za održavanje gospodarskog rasta. Zemlje podsaharske Afrike imaju vitalni resurs koji starija društva gube – mlado stanovništvo", zaključuju istraživači.