"Community Notes" na X-u, alat „osmišljen za borbu protiv dezinformacija“ (…) putem doprinosa samih korisnika, po jednom istraživanju u čak 90% slučajeva nikada ne stigne do faze objavljivanja.

Studija kaže da se radi o „alarmantnom pokazatelju“ da je „neuspjeh sustava da objavi veliku većinu predloženih ispravaka ukazuje na temeljne probleme u njegovom dizajnu, koji potkopavaju njegovu svrhu i omogućuju daljnje širenje lažnih vijesti“. (Nama se čini da sustav radi kako je zamišljen i objavljuje „ispravke“ samo tamo gdje postoji opći konsenzus, ali idemo dalje…)

Prema studiji, problem je u zahtjevu sustava za postizanjem širokog konsenzusa prije nego što bilješka postane vidljiva. Da bi bila objavljena, bilješku mora pozitivno ocijeniti dovoljan broj korisnika koji su u prošlosti imali različita mišljenja. Ova je ideja osmišljena kako bi se spriječila pristranost i osigurala objektivnost.

Studija se zgraža što „čak i male, ali ideološki usklađene skupine korisnika mogu lako spriječiti objavljivanje bilješke "jednostavnim glasovanjem protiv nje". (Dakle, normalna procedura glasanja o nečijem ispravku ili „ispravku“ je u ovoj studiji prokazana kao problematična.)

„Ovaj veto manjine učinkovito paralizira sustav, osobito kada se radi o politički osjetljivim ili polarizirajućim temama“. Nama se čini da paralizira stavljanje "ispravaka" ako ne postoji konsenzus da se nešto treba ispraviti.

Studija tvrdi da tako mjesto da bude učinkovit alat za provjeru činjenica, "Community Notes" često ne uspijeva ispraviti čak ni „očite dezinformacije“ (po čijem mišljenju su očite, nije objašnjeno).

To ostavlja milijune korisnika „izloženima netočnom sadržaju bez ikakvog konteksta ili ispravka“. (Za „studiju“, ova koristi dosta takozvanih „loaded termsa“ – termina namijenjenih izazivanju emotivnih reakcija, kao što je sintagma „ostavlja izložene korisnike“…)

Po našem skromnom mišljenju studija nije uspjela shvatiti samu bit takvog načina „provjere činjenica“ (inače relativno novi termin za samu po sebi vrlo staru praksu utjerivanja dozvoljenog razmišljanja) kojem i jest smisao tražiti konsenzus umjesto preglasavanja, ili se samo prave da ne shvaćaju.

Od svega nabrojanoga, najvažniji podatak je sama statistika – 9 od 10 bilješki korisnika se nikada neće objaviti jer ne postoji opći konsenzus o točnosti samih „ispravitelja netočnosti“, što je i smisao čitavog ovog mehanizma njihove objave.