Prije otprilike pet godina kanadski su znanstvenici pokrenuli zanimljiv eksperiment; 20 primjeraka malog robota nalik sovi, nazvanog Luka, udijelili su obiteljima s djecom predškolskog uzrasta kako bi im pomogao naučiti čitati. Luka je bio dizajniran da skenira stranice slikovnica i čita ih naglas, potičući razvoj pismenosti kod djece.

Pet godina kasnije, otkriva istraživanje objavljeno u časopisu Frontiers, svog Luku zadržalo je čak 18 obitelji. Iako su djeca u međuvremenu nadrasla robotovu primarnu funkciju čitanja, obitelji su ga i dalje njegovale i upotrebljavale na različite načine. Neki su ga koristili kao glazbeni uređaj, neki ostavili kao uspomenu na policu, a jedno dijete je čak robota nazvalo "mojim malim bratom". Većinom je zadržan zbog nostalgije, kao podsjetnik na zajedničke trenutke čitanja i rane faze odrastanja djece.

Preuzimanje uloga

Studija je pokazala da i jednostavan robot može prijeći iz uloge učitelja u simboličkog člana obitelji, koji nosi emocionalnu vrijednost i postaje dio kućnih rituala. Djeca su s robotom razvila posebnu vezu; neki su mu pričali priče za laku noć ili ga koristili za umirivanje mlađe braće i sestara.

Istraživači kažu da bi se prilikom razmišljanja o korisnosti robota u nekoj obitelji trebalo ubuduće razmišljati u godinama, a ne samo mjesecima. Trebalo bi, upozoravaju, planirati i "izlazne rituale" koji bi obiteljima omogućili da se dostojanstveno oproste od robota, budući da on s vremenom postaje više od tehnologije, dio njihove obiteljske povijesti i identiteta.