Karta koja pokazuje odakle nam prijete nove pandemije
Međunarodni istraživački tim izradio je kartu rizika od novih pandemija. Žarišta su uglavnom smještena u Kini, Indokini i Tajlandu. Hrvatska po tom pitanju može biti mirna, ako je vjerovati kartama
Smatra se da ljudsko zadiranje u netaknutu prirodu zbog intenzivne poljoprivrede dovodi do više pandemija. David Hayman, profesor ekologije zaraznih bolesti na Sveučilištu Massey, dio je tima koji je identificirao područja svijeta u kojima je locirana najveća opasnost od novih epidemija koronavirusa povezanih sa SARS-om.
Identificirana žarišta
U izradi ove jedinstvene mape Hayman je surađivao sa stručnjacima Politehničkog sveučilišta u Milanu i Kalifornijskog sveučilišta u Berkeleyu. Njihovim istraživanjem identificirana su područja s visokom razinom fragmentacije šuma i mjesta na kojima uzgoj životinja zadire u staništa divljih životinja, što bi, smatraju oni, moglo olakšati prijenos koronavirusa sa šišmiša na ljude.
To bi mjesta trebalo stalno nadzirati kako bi se na vrijeme uočila pojava slučajeva zaraze i smanjio rizik neke buduće pandemije, kažu znanstvenici koji su identificirali žarišta, nastala zbog povećanja populacije, uzgoja stoke ili krčenja šuma.
Nalazi ilustriraju kako promjena namjene zemljišta i revolucija u stočarstvu - kombinacija rasta stanovništva, porasta dohotka po stanovniku i progresivne urbanizacije - mogu potaknuti pojavu budućih, novih koronavirusa povezanih sa SARS-om.
Promjene namjene zemljišta zbog proizvodnje hrane, urbanizacije i krčenja šuma ugrožavaju staništa divljih životinja, dovodeći u kontakt ljude i divlje životinje. Poznato je da azijski potkovnjaci, vrsta šišmiša koja obitava u Kini, Vijetnamu, Nepalu i Indiji, imaju koronaviruse povezane sa SARS-om koji bi mogli zaraziti ljude. Pretpostavlja se da povećana interakcija čovjeka i divljeg svijeta potiče izbijanje novih bolesti, međutim nedostaju kvantitativni dokazi koji bi podržali ovu teoriju.
Strah od potkovnjaka
Tim je prikupljao podatke o rasprostranjenosti azijskih potkovnjaka od 2000. godine, pokrivajući regije od zapadne Europe do istočne Azije. Istraživači su analizirali prostorne podatke o šumskom pokrivaču, rasprostranjenosti ratarskih površina, gustoći stoke, ljudskoj populaciji i naseljima te promjenama namjene u regijama naseljenim tim šišmišima, a riječ je o površini većoj od 28,5 milijuna kvadratnih kilometara.
To im je omogućilo da prepoznaju potencijalna žarišta izbijanja bolesti povezanih sa SARS-om. Ta žarišta, pretežno smještena u Kini, ali i u Indokini i na Tajlandu, pokazuju veću razinu fragmentacije šuma i koncentracije stoke i ljudi nego u drugim zemljama.
"Gubitak staništa povećava šanse da ljudi komuniciraju sa šišmišima koji sadrže potencijalno patogene koronaviruse povezane sa SARS-om. Razumijevanje okolnosti pod kojima koronavirusi mogu preskočiti s divljih životinja na ljude presudno je za predviđanje i izbjegavanje budućih epidemija ili pandemija, poput Covida-19", zaključuje profesor Hayman.
