Ako su klimatske promjene već otišle predaleko, potrebna su nam hitna rješenja - svemirski mjehurići! Istraživači MIT-a istražuju radikalnu metodu za suzbijanje učinaka klimatskih promjena i najozbiljnije predlažu korištenje flote "svemirskih mjehurića" koji će odbijati sunčevu svjetlost od Zemlje.

Reflektiranje svjetlosti

Dok neki znanstvenici upozoravaju da geoinženjering opasno odvlači pažnju od stvarnog rada potrebnog za smanjenje emisija, drugi kažu da moramo procijeniti sve mogućnosti. A među te mogućnosti spadaju i famozni svemirski mjehurići MIT-ovog istraživačkog tima.

Njihova metoda novi je oblik solarnog geoinženjeringa, dizajniran da reflektira sunčevu svjetlost od Zemlje kako bi ohladio naš planet i spriječio najgore učinke klimatskih promjena. 

Drugačiji pristup

Tehnika solarnog geoinženjeringa najčešće uključuje ubrizgavanje reflektirajućih čestica aerosola u gornju atmosferu. Međutim, potencijalni negativni učinak takve metode još nije u potpunosti shvaćen, što znači da smo još daleko od toga da bismo takve ideje smatrali održivom opcijom.

Pristup znanstvenika s MIT-a bio bi malo drugačiji. Umjesto da čestice ubrizgavaju u Zemljinu atmosferu, njihov bi pristup reflektirao sunčevu toplinu iz svemira, što znači da se potencijalno štetne čestice ne bi morale ubacivati ​​u našu atmosferu.

Lagrangeova točka

Istraživači proučavaju mogućnost postavljanja štita napravljenog od "svemirskih mjehurića" na Lagrangeovu točku 1. Riječ je o relativno stabilnoj orbitalni točki u svemiru, gdje se izjednačava gravitacijska sila Zemlje i Sunca. Svemirski teleskop James Webb, na primjer, nalazi se u Lagrangeovoj točki 2.

Najveća prepreka za ovu metodu bez sumnje je logistika. Znanstvenici MIT-a misle da bi štit od mjehurića trebao biti velik otprilike kao Brazil. Uz to, oni vjeruju da bi se mjehurići mogli proizvesti u svemiru, čime bi se smanjili troškovi lansiranja. Trenutno u laboratoriju eksperimentiraju sa "svemirskim mjehurićima" napravljenim od silicija.

Reverzibilno rješenje

U pokušajima da se približe svemirskim uvjetima nultog tlaka i blizu nule, oni su, kažu, u preliminarnim eksperimentima uspjeli napuhati mjehurić pri tlaku od 0,0028 atm i održavati ga na oko -50 Celzijevih stupnjeva.

Istraživači naglašavaju kako bi njihovo solarno geoinženjersko rješenje bilo "potpuno reverzibilno", što vjerojatno znači da bi mjehurići mogli brzo nestati ako otkrijemo da imaju nepoželjan učinak na naš planet.