Neki američki znanstvenici najozbiljnije vjeruju da bi se mjesečeva prašina mogla koristiti za zaštitu Zemlje od klimatskih promjena. Nova strategija, oblik solarnog geoinženjeringa iz svemira, blokirala bi djelić sunčeve svjetlosti prije nego što stigne do našeg planeta, stoji u njihovoj izjavi za tisak.

Štit od klimatskih promjena

Znanstvenici već desetljećima istražuju solarni geoinženjering kako bi blokirali sunčevo zračenje i regulirali klimu na Zemlji. Nova studija znanstvenika s Harvard-Smithsonianovog Centra za astrofiziku i Sveučilišta u Utahu predložila je postavljanje prašine u orbitu kako bi se Zemlja zaštitila od sunčeve svjetlosti.

U novom radu objavljenom u časopisu PLOS Climate, znanstvenici opisuju različita svojstva prašine koju su analizirali, potrebne količine i orbitalne visine koje bi bile prikladne za njihovu metodu. Najučinkovitije bi, smatraju oni, bilo prašinu sa Zemlje lansirati na stabilnu orbitalnu "Lagrangeovu točku" između Zemlje i Sunca. Međutim, predlažu i manje skupu metodu koja uključuje lansiranje lunarne prašine izravno s Mjeseca.

Geneza ideje

"Nevjerojatno je razmišljati o tome kako bi mjesečeva prašina - za čije je stvaranje trebalo više od četiri milijarde godina - mogla pomoći usporiti porast temperature na Zemlji, problem za koji nam je trebalo manje od 300 godina da proizvedemo", objašnjava koautor studije Scott Kenyon iz Centar za astrofiziku.

Ideja je proizašla iz rada na istraživanju formiranja planeta. Kada se planeti formiraju, emitiraju ogromne količine kozmičke prašine, koja oblikuje prstenove oko zvijezde domaćina planeta.

"Kad bismo uzeli malu količinu materijala, postavili ga na posebnu orbitu između Zemlje i Sunca i razbili ga, mogli bismo blokirati puno sunčeve svjetlosti s malom količinom mase,” objašnjava Ben Bromley, profesor fizike i astronomije na Sveučilištu Utah i glavni autor studije.

Lagrangeove točke

Istraživači su istražili mogu li stvoriti sličan oblak prašine koristeći Lagrangeovu točku 1 (L1), najbližu točku između Zemlje i Sunca gdje su gravitacijske sile uravnotežene. Svemirski teleskop James Webb na sličan način koristi stabilnu orbitalnu lokaciju na Lagrangeovoj točki 2, oko 1,5 milijuna kilometara od Zemlje.

U računalnim simulacijama, istraživači su otkrili da mogu točno lansirati oblak prašine do L1 i da će on slijediti put između Zemlje i Sunca, stvarajući sjenu za Zemlju. Dakako, ovaj oblak prašine mogao bi biti otpuhan solarnim vjetrovima i radijacijom. To znači da bi metoda zahtijevala stalnu opskrbu prašinom svakih nekoliko dana. Zbog toga bi metoda lunarne prašine bila bolje rješenje jer na Mjesecu postoje ogromne količine prašine. Ta bi metoda bila i znatno jeftinija ako bi se kontinuirano izvodila.

"Zapanjujuće je da su Sunce, Zemlja i Mjesec u pravoj konfiguraciji da omoguće ovu vrstu strategije ublažavanja klime", kaže Kenyon.