Nove karte nadzemne biomase za bolje razumijevanje globalnih kretanja ugljičnog dioksida
Kombiniranje podataka prikupljenih s različitih satelita trebalo bi povećati dosljednost karata visoke rezolucije i olakšati praćenje promjena i procjenu bruto dobitaka i gubitaka nadzemne biomase
Kolebanja biomase bogate ugljikom unutar svjetskih šuma mogu pridonijeti ili usporiti klimatske promjene. Nove karte nadzemne biomase, generirane korištenjem svemirskih promatranja, pomažu nam da bolje razumijemo globalno kretanje ugljika i smanjimo štetne emisija i utvrdimo ciljeve politike održivog razvoja.
Globalni sustav promatranja klime
Nadzemna biomasa odnosi se na stabljiku, koru, grane i grančice drvenastih komponenata vegetacije. Kako fotosinteza povlači ugljični dioksid iz atmosfere, ona skladišti ugljik u vegetaciji u količinama usporedivim s atmosferskim ugljikom.
Vegetacijska biomasa presudna je ekološka varijabla za razumijevanje evolucije i potencijalnih budućih promjena klimatskog sustava na lokalnoj, regionalnoj pa čak i globalnoj razini. Globalni sustav promatranja klime (GCOS) koristi je kao jednu od 54 bitne klimatske varijable karakterizacije klime.
Nove karte istraživačkog tima u sklopu Inicijative za klimatske promjene Europske svemirske agencije pružaju globalni pogled na nadzemnu raspodjelu biomase i prostornu gustoću tijekom tri odvojene godine - 2010., 2017. i 2018.
Karte su izvedene iz kombinacije podataka misije Copernicus Sentinel-1, Envisatovog instrumenta ASAR i naprednog satelita za promatranje zemlje JAXA (ALOS-1 i ALOS-2), zajedno s dodatnim informacijama prikupljenim iz zemaljskih izvora.
Procjena bruto dobitaka i gubitaka
Podaci promatranja Zemlje rutinski se koriste za provjeru točnosti ili utvrđivanje pristranosti u klimatskim modelima. Nove karte, pružene u rezoluciji od 100 m, bilježe višu razinu biomase u šumskim područjima velike gustoće, poput tropskog pojasa, zbog velikih poboljšanja algoritma.
Tim trenutno razvija mapu za 2020. godinu i u nju integrira dodatne podatke niske geometrijske razlučivosti, poput onih koje su u sklopu SMOS misije proučavanja vlažnosti tla i slanosti oceana prikupili ESA-ini sateliti ili skaterometri s Eumetsatovih Metop satelita.
Kombiniranje ovih podataka trebalo bi povećati dosljednost karata visoke rezolucije i olakšati praćenje promjena i procjenu bruto dobitaka i gubitaka nadzemne biomase. Karte su postavljene tako da omogućuju analize trendova, poput utjecaja regionalnih klimatskih fenomena kao što je El Niño na dinamiku biomase.
