Zaboravite na trenutak na Pink Floyd i njihov album "Dark Side of the Moon”. Mjesečeva bliža strana, odnosno ona okrenuta prema Zemlji, tamne je boje i njome dominiraju drevni tokovi lave, dok je daleka strana neravnija, a NASA-ini istraživači sada sugeriraju da je to zbog neravne Mjesečeve unutrašnjosti. Koristeći podatke sa svemirskih letjelica Ebb i Flow, otkrili su razliku od dva do tri posto u sposobnosti Mjesečevog plašta da se deformira na svakoj strani. Kažu da bi se ovi podaci mogli objasniti time što je unutrašnjost najbliže hemisfere do 170 °C toplija od daleke strane.

Otkriće je objavljeno u časopisu Nature, a nalazi temeljeni na podacima gravitacijskog polja iz NASA-ine misije Gravity Recovery and Interior Laboratory (GRAIL), ukazuju na to da temperaturne varijacije vjerojatno postoje duboko unutar Mjeseca. Takva unutarnja asimetrija mogla bi objasniti kontrast u izgledu Mjesečeve površine i varijacije u vulkanskoj aktivnosti između bliže i dalje strane.

Nakon što je analiza podataka otkrila spomenutu razliku u sposobnosti Mjesečevog plašta da se deformira između bliže i daleke strane, istraživači su modelirali Mjesečevu strukturu i utvrdili da se te brojke mogu objasniti razlikom u temperaturi plašta od 100 do 200 kelvina između dvije hemisfere, u kojima je bliži plašt topliji od daleke strane. Pretpostavljaju da bi se ta toplinska razlika mogla održati radioaktivnim raspadom torija i titana unutar bliže strane Mjeseca, što bi mogao biti ostatak vulkanske aktivnosti koja je formirala bližu površinu prije 3-4 milijarde godina.

Metode korištene za ispitivanje unutrašnjosti Mjeseca mogle koristiti za mjerenje razlika u strukturi drugih planetarnih tijela poput Marsa, Enkelada i Ganimeda, posebno zato što ne ovise o slijetanju svemirske letjelice na površinu.