Prema podacima svemirske agencije, 24. prosinca 2024. u 6:53 sati po istočnom američkom vremenu, putanja letjelice dovest će je na samo 6,1 milijun kilometara od Sunčeve površine. To će biti najbliže što se ova – ili bilo koja druga sonda – ikada približila Suncu. Ovaj će događaj označiti završetak 22. orbite sonde Parker Solar Probe oko naše zvijezde i prvo od tri posljednja ultrabliska preleta predviđena u sklopu misije. Očekuje se da će letjelica, lansirana 2018. godine, ukupno završiti 24 orbite.

Odgovoriti na dugotrajna pitanja o ponašanju Sunca

Sonda, nazvana po astrofizičaru Eugeneu Parkeru koji je 1950-ih godina prvi teoretizirao postojanje Sunčevog vjetra, prvi je ljudskom rukom stvoreni objekt koji je ušao u Sunčevu vanjsku atmosferu, odnosno koronu. Glavni cilj misije Parker solarne sonde jest odgovoriti na dugotrajna pitanja o ponašanju Sunca.

Jedno od ključnih pitanja je zašto je Sunčeva korona značajno toplija od njegove površine, što predstavlja paradoks koji se protivi konvencionalnoj fizici. Također, sonda istražuje podrijetlo i mehanizme Sunčevog vjetra. Sunčev vjetar, struja nabijenih čestica koje se emitiraju iz Sunčeve korone, prožima naš Sunčev sustav i oblikuje svemirsko vrijeme koje može ometati satelite, komunikacijske sustave i električnu mrežu na Zemlji. Približavanjem Suncu na udaljenost od samo 6,1 milijuna kilometara od njegove površine, sonda prikuplja podatke koji su do sada bili nedostupni.

Izdržava temperature više od 1.371 °C

Inženjerska dostignuća u izradi Parker solarne sonde omogućila su joj rad u ekstremnim uvjetima tijekom višestrukih ulazaka i izlazaka iz Sunčeve korone. Toplinski štit sonde, izrađen od naprednih kompozitnih materijala od ugljika, izdržava temperature više od 1.371 °C, istovremeno održavajući instrumente na prihvatljivoj radnoj temperaturi.

Nova saznanja o magnetskim "prebacivanjima"

U travnju 2021. godine, sonda je prešla Alfvénovu kritičnu površinu, granicu gdje Sunčeva tvar prelazi iz stanja gravitacijske vezanosti sa Suncem u dio Sunčevog vjetra. Promatranja su pokazala da ova površina nije glatka, već naborana šiljcima i dolinama koje uzrokuju koronalni mlazovi - veliki stupovi Sunčeve tvari koji se uzdižu kroz koronu.

Sonda je također otkrila nova saznanja o magnetskim "prebacivanjima", odnosno naglim promjenama smjera Sunčevog magnetskog polja. Utvrđeno je da ove pojave imaju ključnu ulogu u ubrzavanju i zagrijavanju Sunčevog vjetra. Nedavna istraživanja, koja koriste podatke i s Parkera i sa Solar Orbitera Europske svemirske agencije, potvrdila su da ova prebacivanja značajno doprinose energiji bržih struja Sunčevog vjetra koje se promatraju dalje od Sunca.