Znanstvenici su potvrdili postojanje planeta u sustavu Nu Octantis koji se nalazi u neobičnoj orbiti između dvije zvijezde. Primarna zvijezda sustava ima masu 1,6 puta veću od Sunca, a oko nje kruži manja zvijezda - bijeli patuljak s masom približno polovice Sunčeve mase. Orbita bijelog patuljka je eliptična, s udaljenostima od 2 do 3 astronomske jedinice (AU) od središnje zvijezde.

Planet se nalazi u retrogradno orbiti (kreće se u suprotnom smjeru od manje zvijezde) na udaljenosti od približno 1 AU od središnje zvijezde, što je slično udaljenosti Zemlje od Sunca. Njegova orbita je asimetrična, s jednom polovicom koja je značajno bliža središnjoj zvijezdi od druge. Ključno je da se cijela orbita planeta nalazi unutar orbite manje zvijezde, što predstavlja neobičnu konfiguraciju.

Međunarodni tim znanstvenika prikupio je gotovo dvije godine promatranja koristeći instrument HARPS (High Accuracy Radial Velocity Planet Searcher) u Čileu. Podaci su jasno potvrdili postojanje planeta u retrogradnoj orbiti i sugerirali da je ravnina njegove orbite pod kutom od 17 stupnjeva u odnosu na ravninu orbita dviju zvijezda. Modeliranje varijacija ove orbite kroz vrijeme pokazalo je da je 98% njih nestabilno unutar 50 milijuna godina.

Istraživači su zatim testirali raspon orbitalnih svojstava koja bi zadržala sve u jednoj ravnini. To je pružilo rješenje gdje je modeliranje varijacija dovelo do 75% stabilnih orbita dulje od 50 milijuna godina, što su istraživači prihvatili kao najvjerojatniji opis sustava.

Gravitacijske sile binarnog sustava zvijezda trebale bi spriječiti formiranje planeta unutar tog prostora u ranoj povijesti sustava. Znanstvenici predlažu dva moguća objašnjenja za neobičnu konfiguraciju.

Prvo je prijenos materijala s jedne zvijezda na drugu - bijeli patuljak je vjerojatno izgubio dio svoje mase transferom na veću zvijezdu Tijekom formiranja bijelog patuljka, zvijezda slična Suncu prolazi kroz kasno razdoblje sagorijevanja helija koje uzrokuje značajno širenje, ostavljajući vanjsku površinu zvijezde slabo vezanu za ostatak mase. Na udaljenostima unutar Nu Octantisa, to bi omogućilo da se značajna količina materijala povuče s vanjske zvijezde na površinu onoga što je sada središnja zvijezda. Preneseni materijal vjerojatno ne bi odmah pao na površinu obližnje zvijezde. Ako je proces dovoljno spor, mogao je proizvesti disk za formiranje planeta na kratak period - dovoljno dugo da se formira planet u unutrašnjosti sustava.

Druga je mogućnost destabilizacija orbita, odnosno, ako su i postojali planeti koji su kružili izvan obje zvijezde, promjena u raspodjeli mase sustava mogla je potencijalno destabilizirati njihove orbite. To bi moglo biti dovoljno da uzrokuje interakcije među planetima koje bi poslale jedan od njih u spiralu prema unutra, gdje je na kraju uhvaćen u stabilnu retrogradnu orbitu u kojoj se sada nalazi.

Autori naglašavaju da bi oba slučaja trebala biti prilično rijetka, što znači da vjerojatno nismo snimili mnogo drugih sličnih sustava u ovoj fazi našeg proučavanja egzoplaneta.

Istraživanje je objavljeno u časopisu Nature.