Sol je rješenje za problem skladištenja vodika
Njemački istraživači razvili su sustav za pohranu i oslobađanje energije koristeći karbonatne i bikarbonatne soli te metalni mangan
Istraživači Leibnizovog instituta za katalizu u Rostocku pronašli su relativno jednostavno rješenje za ogroman problem skladištenja i transporta vodika kao goriva. Vodik se, pišu oni u časopisu ACS Central Science Američkog kemijskog društva, može sasvim dobro skladištiti u - čvrstim solima.
Skupo i neodrživo
U svijetu koji traži proizvodnju energije bez zagađenja, vodik savršeno odgovara zahtjevima. Gorivo se može kontrolirano sagorijevati pomoću kisika iz zraka i proizvodi vodu kao nusproizvod. Sama proizvodnja goriva također može biti bez emisija, ako se koriste obnovljivi izvori energije.
No, pretvorba plinovitog vodika u tekuće stanje zahtijeva ultra niske temperature od minus 253 Celzijevih stupnjeva, ali i korištenje posuda koje mogu podnijeti visoki tlak, a sve to povećava troškove korištenja goriva, čineći ga skupljim i neodrživim za tržište.
Prednosti metode
Druga mogućnost je pohranjivanje vodika u čvrstim solima. Najveća prednost ove metode je to što je proces reverzibilan, što znači da se soli mogu ponovno upotrijebiti za pohranu više vodika. Problem je što se kao katalizatori koriste plemeniti metal, a proces rezultira proizvodnjom ugljičnog dioksida.
Njemački istraživači uhvatili su se u koštac s ovim problemom i razvili sustav za pohranu i oslobađanje energije koristeći karbonatne i bikarbonatne soli te metalni mangan.
Na hvatanju ugljičnog dioksida i sprečavanju njegovog otpuštanja dobrim se pokazao lizin, esencijalna aminokiselina i sastavni dio proteina u biološkim sustavima. Reakcijska temperatura procesa sve je vrijeme ostala ispod 93 Celzijevih stupnjeva, što je manje točne vrenja vode.
Visok prinos
Rezultati istraživanja pokazali su da je nakon pet ciklusa metoda dala visok prinos vodika od 80 posto. Još važnije, oslobođeni vodik bio je 99 posto čist, što otvara put njegovoj upotrebi u komercijalne svrhe. Kad je u procesu korištena glutaminska kiselina, prinos vodika se povećao na čak 94 posto, pišu njemački istraživači u časopisu ACS Central Science.
