Više od polovice digitalnih podataka koje generiraju tvrtke prikupljaju se, obrađuju i pohranjuju za jednokratnu upotrebu. Najčešće ti se podaci nikad ne koristi ponovno, svejedno bila riječ o vašim višestrukim, gotovo identičnim slikama koje čuvate u oblaku, zastarjelim proračunskim tablicama tvrtke ili podacima IoT senzora koji nemaju svrhu. Takvi podaci znani su i kao dark data, kako te "tamne podatke" definira Gartner, tvrtka za tehnološko istraživanje i savjetovanje iz Stamforda.   

Digitalni ugljični otisak

Slično tamnoj tvari u fizici, ti tamni podaci čine svemir informacijske imovine većine organizacija. Pohrana i osiguranje podataka obično iziskuju više troškova, a ponekad i veći rizik, nego što oni doista vrijede. A svi ti zaostali podaci koriste prostor na serverima i troše puno električne energije, pri čemu u konačnici stradava okoliš. 

U 2020. digitalizacija je navodno generirala četiri posto globalnih emisija stakleničkih plinova. Proizvodnja digitalnih podataka brzo raste pa se očekuje da će svijet ove godine generirati 97 zetabajta, odnosno: 97 bilijuna gigabajta podataka. Do 2025. ta bi se količina podataka mogla i udvostručiti.

Digitalna dekarbonizacija

Mnogi krivo smatraju da su digitalni podaci i procesi digitalizacije ugljično neutralni, upozoravaju profesori Tom Jackson i Ian R. Hodgkinson koji na Sveučilištu Loughborough predaju vještine upravljanja informacijama i znanjem.

Oni se zalažu za "digitalnu dekarbonizaciju", a pod time ne misle na smanjenu upotrebu telefona, računala, senzora i drugih digitalnih tehnologija nego na smanjenje ugljičnog otiska samih digitalnih podataka.

Izračunavanje ugljičnog otiska

Digitalizacija sama po sebi nije ekološki problem, kažu oni, ali ona snažno utječe na okoliš, ovisno o tome kako digitalne procese koristimo u svakodnevnim aktivnostima na radnom mjestu. Podatkovni centri trenutno su odgovorni za 2,5 posto ukupnog ugljičnog dioksida izazvanog radom ljudi i imaju veći ugljični otisak od zrakoplovne industrije. Jackson i Hodgkinson izradili su alat koji može pomoći u izračunavanju ugljičnog otiska koji za sobom ostavljaju podaci. 

Njihov izračun izgleda otprilike ovako: tipično poduzeće temeljeno na podacima, poput osiguranja, maloprodaje ili bankarstva, sa 100 zaposlenika, moglo bi generirati 2983 gigabajta zaboravljenih podataka dnevno. Kad bi te podatke čuvali godinu dana, ti bi podaci imali sličan ugljični otisak kao let šest letova od Londona do New Yorka. Tvrtke trenutno proizvode 1.300,000.000 gigabajta tamnih podataka dnevno – a to je ravno ugljičnom otisku 3,023.255 letova od Londona do New Yorka.

Upute za smanjenje otiska

Brzi rast količine tamnih podataka postavlja značajna pitanja o učinkovitosti trenutnih digitalnih praksi. U studiji koju objavljuje Journal of Business Strategy, Jackson i Hodgkinson identificirali su načine kako pomoći organizacijama da ponovno koriste digitalne podatke i istaknuli putove koje organizacije trebaju slijediti prilikom prikupljanja, obrade i pohrane novih digitalnih podataka.

U međuvremenu, kažu, ugljični otisak koji ostavljaju vaši tamni podaci možete smanjiti i sami: za početak pročešljajte datoteke koje ste pohranili u oblacima i izbacite sve što vam neće trebati.