Davor Šuštić - Lekcija (nije) naučena
Prošlo je dovoljno vremena od moje kupnje novog računala da vam mogu prenijeti kako je to kad sastavite strojčinu od mahom najboljih komponenti
Svakih nekoliko godina, u naletu potpunog ludila, odlučim zamijeniti svoje savršeno dobro primarno računalo, koje u potpunosti ispunjava sve moje privatne i poslovne potrebe, novim. Obično se to dogodi u trenutku izlaska novih procesora i matičnih ploča. Na takve me manevre u manjoj mjeri motiviraju skokovi u sirovoj procesorskoj snazi, a mnogo više nova sučelja i konektori. Primjerice, kako sam, zbog njihove sporosti, buke i vibracija, odavno odustao od mehaničkih diskova, a potom i od 2,5-inčnih SSD-ova, čije mi je podatkovne i naponske kabele postalo neopisivo naporno razvlačiti po kućištu, moderne matične ploče, s četiri utora za NVMe SSD-ove, stigle su mi kao naručene. Odavno ratujem i s USB konektorima, kojih nikad nemam dovoljno u broju i brzini, pa me je privukao i taj aspekt stolnih platformi posljednje generacije. Današnje matične ploče više klase uredno nude preko 10 USB konektora 10-gigabitne ili više brzine, i velikog energetskog potencijala, pa se, samim time, drastično smanjuje mogućnost da se neki od šest ili sedam spojenih uređaja misteriozno neće aktivirati prilikom buđenja računala iz sleepa.
