Igrački žanrovi i sumrak razuma
Nedavna rasprava s jednim od autora dovela nas je do pitanja smislenosti trenutne klasifikacije igraćih žanrova. Trenutni žanrovski košmar govori da nam treba igraći ekvivalent Carla Linnea koji je u biološku klasifikaciju uveo red i smisao. I mozak.
Prvo načelo kada vas u školi uče pri nekoj od brojnih klasifikacija je da ima smisla jedino ako se dosljedno prati isti kriterij. Dakle, ako imamo klasifikaciju po visini, pa imamo niske, srednje i visoke, onda klase „plavooki“ ili „musavi“ u toj klasifikaciji nemaju nikakvog smisla niti je itko u stanju iskoristiti takav tip klasifikacije za nešto korisno. Kod klasifikacije igraćih žanrova, to osnovno pravilo očito ne postoji, pa su igraći žanrovi dodijeljeni igrama po posve različitim kriterijima: kako nešto izgleda, kako se igra, koji je cilj igre, visina, musavost i boja očiju… sve je dozvoljeno u ljubavi, klasifikaciji igara i lupetanju u wikipedijskim člancima.
