Vodeno hlađenje – glasnije, ali tiše
Nedavno sam imao priliku razglabati s "civilima" o računalima, i ostao sam zapanjen koliko ljudi živi u fantazijskom svijetu računalnih komponenti, odnosno "pretpostavljaju" čemu nešto služi ili ne služi, i što je "štetno", a što je "dobro" za njihovo računalo. Vrijeme je da se to ispravi
Ako već niste, svratite povremeno do foruma Straight Dope, koji porijeklo vuče od američke tiskovine iz 1973., pa im je stoga i moto: "FIGHTING IGNORANCE SINCE 1973. (IT'S TAKING LONGER THAN WE THOUGHT.)". I mi u Bugu "volimo si utvarati", što bi rekao Ćiro Blažević, da se bavimo istim poslom kao i Straight Dope, i sada već više od 30 godina borimo se protiv računalne nepismenosti i drugog tehničkog neznanja. Rekavši to, i potaknut nedavnim raspravama u društvu ljudi koji imaju računala, ali nisu baš stručnjaci, ostao sam zapanjen koliko ih slabo poznaje osnove tih naprava. Ovaj put u centru razgovora bile su temperature procesora (nekome je otišao tvornički ventilator na procesoru, pa se nevježa upustila u traženje vodenog hlađenja i pretpostavkama nabijenog filozofiranja o tome zašto je ono dobro, a zašto nije). Da ne prepričavam razgovor, koncentrirajmo se samo na glavne točke problema grijanja centralnih i grafičkih procesora, i kako taj problem rješavaju moderna računala i moderni sustavi hlađenja.
