In Win 101 kućište je midi tower formata i minimalističkog dizajna, koncipirano tako da dozvoljava ugradnju najvećih grafičkih kartica, ponajviše zbog činjenice da mu je glavna komora posve otvorena i očišćena od mogućih smetnji. Napajanje mu se ugrađuje u posve oklopljeni kavez pri vrhu kućišta (podržava napajanja duljine do 200 milimetara), a tik do njega nalaze se dva kaveza za 3,5-inčne i 2,5-inčne diskove, odnosno SSD-ove. Čitav prostor ispod komore s napajanjem potpuno je slobodan za ugradnju matične ploče (ATX i manje) i drugih komponenti.

Minimalizam može zahvaliti proizvođačevoj odluci da prednja strana kućišta ne nudi mogućnost instalacije ventilatora ili radijatora vodenog hlađenja, što je dozvolilo da se čitavom prednjicom razvuče plahta mat crnog metala. Usput, isto je kućište dostupno i u mat bijeloj izvedbi. Jedini segment koji remeti monolitnost prednjice, plastični je detalj s istaknutim amblemom proizvođača i skladno integriranom tipkom za uključenje računala (pritišće se najdonja kosina). Kako bi dotični izgledao atraktivnije, a i da bi kućište privuklo pozornost igrača, taj je segment opremljen crvenim pozadinskim osvjetljenjem. Kod bijele varijante kućišta osvjetljenje mu je plavo. Dva USB 3.0 konektora te priključci za slušalice i mikrofon postavljeni su na gornju stranu kućišta, gdje ih ionako najviše volimo vidjeti.

Lijeva bočna stranica opremljena je zatamnjenim kaljenim staklom. Debljina od tri milimetra manja je od uobičajene, ali u praksi nismo stekli dojam da narušava konstrukcijski integritet kućišta. Mehanizam za skidanje bočne stranice jedan je od praktičnijih koje smo vidjeli. Sastoji se od dviju plastičnih kopči, koje je dovoljno povući prema sebi, nakon čega se stranica može ukloniti. Doduše, treba kazati da same kopče ne ulijevaju preveliko povjerenje te savjetujemo da oprezno rukujete njima, kako se ne bi savinule ili odlomile.

Desna bočna stranica ukrašena je perforacijama s uzorkom pčelinjeg saća. Ovdje se, međutim, ne radi tek o estetskom detalju – prorezi ujedno funkcioniraju kao otvori za zrak, jer se iza njih kriju dva mjesta za ugradnju 120-milimetarskih ventilatora ili 240-milimetarskog radijatora vodenog hlađenja. Eventualno sekundarno vodeno hlađenje može se ugraditi na 120-milimetarski otvor na stražnjoj strani kućišta, a podržani su i 360-milimetarski radijatori, za koje ima mjesta na dnu glavne komore. Međutim, sasvim je očito da će se ovo kućište najbolje snaći s maksimalno jednim vodenim rashladnim sustavom i klasičnim ventilatorima na svim ostalim dostupnim mjestima. U slučaju da se držite zračnog hlađenja, ventilatora je maksimalno podržano šest. Uz jedan stražnji i dva bočna, mogu se ugraditi tri donja, pri čemu svi moraju biti 120-milimetarski. Donji neka vam budu usisni, a stražnji i bočni ispušni.

Kao što smo već kazali, u glavnu komoru može se ugraditi matična ploča ATX formata (i manja), a na nju zračni hladnjak visine do 160 milimetara. Ako koristite vodeno hlađenje procesora, o prostoru dostupnom po visini nećete morati voditi računa. Međutim, u tom ćete si slučaju smanjiti prostor za instalaciju grafičkih kartica, čija će maksimalna podržana duljina pasti na 305 milimetara (bez radijatora, podržane su grafičke kartice do 421 milimetar). Srećom, to je još uvijek više no dostatno za veliku većinu modernih grafičkih kartica.

Hvalimo donji filtar za prašinu, razvučen po čitavom prostoru između prednjih i stražnjih nožica, koji se bočnim povlačenjem u jednoj sekundi može skinuti i očistiti. Sviđaju nam se i dvije ladice za SSD-ove, postavljene u prostor iza matične ploče. Otvori za provlačenje kabela dobro su raspoređeni, no, nažalost, ne u gumirani. Iza matične ploče na raspolaganju je dva centimetra prostora za sakrivanje svih nekorištenih kabela.

Kućište se, nažalost, prodaje bez ventilatora pa ćete se njihovim odabirom i ugradnjom morati pozabaviti sami. Isporučuje se s praktičnim metalnim potpornjem za grafičke kartice, što će biti zgodno za modele koji zbog masivnosti hlađenja vise prema dolje.