Premda virus SARS-CoV-2, koji je prije par godina punio bolnice i ispisivao crne statistike, sada djeluje kao pozadinska buka – stalno prisutan, ali rijetko tema razgovora, ipak se ispod radara javnosti i dalje odvija njegov tihi evolucijski maraton. Nove podvarijante virusa – poznate pod nadimcima Nimbus (NB.1.8.1) i Stratus (XFG) – ponovno su u fokusu pozornosti virologa i epidemiologa. Što o njima trebamo znati: jesu li nimbusi i stratusi samo prolazni oblaci ili znak da se nebo opet zamračuje pred nevrijeme?

1. Od Wuhana naovamo - kratka povijest varijanti

Od prvog zabilježenog soja SARS-CoV-2 u Wuhanu krajem 2019. godine, virus je prošao niz prepoznatljivih faza. Nakon početnog „wuhanskog“ soja uslijedile su varijante Alfa (otkrivena u Ujedinjenom Kraljevstvu krajem 2020.), Beta (Južna Afrika), Gama (Brazil) i zatim Delta (Indija), koja je tijekom 2021. postala globalno dominantna zahvaljujući znatno većoj zaraznosti. Krajem iste godine pojavio se Omikron, koji je brzo potisnuo sve prethodne i do danas ostao glavna grana evolucije virusa, razgranata na desetke podvarijanti poput BA.1, BA.5, XBB i JN.1.

Nimbus i Stratus pripadaju upravo toj golemoj obitelji omikronskih potomaka. Nastali su rekombinacijom postojećih linija, što im je donijelo blage genetske promjene koje omogućuju brže širenje u populaciji. Stratus je najprije zabilježen u Kanadi, a zatim se proširio kroz Europu, dok je Stratus već postao dominantan u SAD‑u, a Nimbus se najbrže širio Azijom. Podaci britanske agencije UKHSA pokazuju da u nekim regijama XFG i NB.1.8.1 već čine više od četvrtine sekvencioniranih slučajeva.

2. Simptomi: ništa novo pod suncem

Ako se tko nadao egzotičnim simptomima, razočarat će se. Klinička slika Nimbusa i Stratusta gotovo je identična starijim omikron linijama: umor, kašalj, glavobolja, curenje nosa i povremena temperatura, s povremenim osjećajem iscrpljenosti koji zna potrajati i nakon što infekcija prođe. Povremeno se javljaju i bolovi u mišićima, suhi kašalj te kratkotrajni gubitak okusa ili mirisa, ali ne onaj dramatični kakav je bio tipičan za prve valove pandemije.

Ono što se ponekad navodi kao „posebnost“ jest izrazita bol u grlu kod Nimbusa i promuklost kod Stratusta – simptomi koji su često dovoljni da se virus zamijeni s običnom prehladom ili sezonskim laringitisom. Pojedini pacijenti spominju i jače grebanje u grlu te pojačanu osjetljivost dišnih putova, što može izazvati osjećaj „razdirućeg“ grla pri gutanju. Sve su to, međutim, nijanse više nego temeljne razlike između podvarijanti. Ukratko – ako se netko razboli, neće moći po simptomima znati koja ga je točno varijanta dohvatila, jer su svi ti klinički obrasci gotovo identični i preklapaju se s drugim respiratornim infekcijama.

3. Nema drame - još nisu „zabrinjavajuće varijante“

Dobra vijest: zasad nema dokaza da ove linije uzrokuju teže oblike bolesti. Broj hospitalizacija i smrtnih slučajeva ne pokazuje značajan skok ni u državama gdje su već preuzele primat, a većina prijavljenih infekcija prolazi s blagim ili umjerenim simptomima i bez potrebe za bolničkim liječenjem.

U praksi, Nimbus i Stratus ponašaju se kao dosadni, ali ne i zlokobni podsjetnici da SARS-CoV-2 još uvijek kruži – nevidljiv, ali živahan. I ne, naziv „Nimbus“ nema veze s Harryjem Potterom i pripadajućom mu letećom metlom za quidditch-metloboj.

Dakle, zasad se ne radi o revolucionarnoj promjeni genske i infektološke strukture virusa. Niti jedna od novih varijanti nije klasificirana kao „zabrinjavajuća varijanta“ (Variant of Concern), već ih se klasificira znatno niže na ljestvici - kao „varijante pod nadzorom“ (Variant Under Monitoring) – što je epidemiološko-birokratski izraz koji znači: gledamo, pratimo, ali ne paničarimo.

4. Kako virus ostaje u igri

Glavni razlog zašto Nimbus i Stratus brže kruže populacijom jest njihova sposobnost djelomičnog izbjegavanja imunosnog nadzora. Mutacije u spike-proteinu – onom dijelu virusa koji se veže na stanice domaćina – omogućuju im da se „provuku“ pokraj antitijela stečenih cijepljenjem ili ranijom infekcijom. Te promjene obično uključuju sitne izmjene u vezujućem dijelu proteina, koje mijenjaju njegov oblik taman toliko da antitijela teže prepoznaju virus, a da pritom ne umanje njegovu sposobnost da se veže za stanične receptore.

Zbog toga se infekcije mogu javljati i kod ljudi koji su već preboljeli COVID ili primili više doza cjepiva, ali s blažim simptomima i kraćim trajanjem bolesti. U nekim istraživanjima bilježi se i blago smanjenje učinkovitosti neutralizirajućih antitijela, dok stanični imunosni odgovor – posebno T‑limfociti – ostaje gotovo nepromijenjen, što objašnjava zašto cijepljeni i dalje prolaze s puno lakšim oblicima bolesti.

No, riječ je o ograničenom bijegu od imunosnog nadzora – djelomičnom izbjegavanju obrambenog djelovanja antitijela nastalih nakon cijepljenja ili preboljenja. Cjepiva i dalje učinkovito sprječavaju teške oblike bolesti, čak i ako zaštita od same infekcije slabije drži, a kombinacija antitijela i staničnog imuniteta još uvijek pruža solidan „dvoslojni“ štit. U tom smislu, Nimbus i Stratus nisu toliko zabrinjavajući koliko podsjećaju da virus, zahvaljujući stalnim mutacijama, neprestano testira rubove našeg kolektivnog imuniteta i traži male pukotine u obrani.

Više zabrinjava trend nego sama varijanta. Virus očito i dalje traži optimalnu kombinaciju zaraznosti i otpornosti na imunitet, što znači da će se i sljedećih godina pojavljivati nove podlinije – svaka mrvicu „uspješnija“ od prethodne. Takva evolucijska igra skriva beskrajnu dinamiku: svaka nova verzija virusa pokušava povećati vlastiti reprodukcijski broj bez da izgubi previše „kompatibilnosti“ sa stanicama domaćina. Pandemija je možda formalno završila, ali virus se još nije umorio od evolucije, a naše razumijevanje njegovih adaptivnih trikova tek je na pola puta.

5. Globalni nadzor i lokalna stvarnost

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Europski centar za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC) zasad prate situaciju bez alarma. Naglasak je na praćenju genetskih promjena i na pripremi jesenskih booster cjepiva koja bi bolje pokrivala aktualne omikronske linije. U Ujedinjenom Kraljevstvu su već objavljene preporuke za cijepljenje starijih, imunokompromitiranih i zdravstvenih radnika.

U Hrvatskoj se zasad ne bilježi dramatičan porast težih ishoda; oslanjamo se na periodične ECDC tjedne izvještaje i nacionalne objave, pri čemu je intenzitet sekvenciranja varijanti, kao i u većini EU zemalja, niži nego 2021.–2022. Zasad nema pokazatelja povećane težine bolesti, ali se očekuje blagi rast respiratornih infekcija u zimskim mjesecima, kao i svake godine.

Valja se podsjetiti da SARS-CoV-2 ima visoku stopu mutacija – svaka replikacija može donijeti genetsku promjenu. Većina tih promjena je beznačajna, no povremeno se pojavi kombinacija koja virusu daje prednost. Tako nastaju „varijante“. U stvarnosti, to su tek grane istog stabla koje pokušava opstati u promjenjivom okolišu imuniteta i ponašanja ljudi.

Ponekad mutacije znače jaču transmisiju, ponekad slabiju, a ponekad samo marketinški novi naziv koji odlično zvuči u naslovima.

6. Što slijedi - i što možemo učiniti

Bez obzira na naziv, pravila ostaju ista: cijepljenja i booster doze i dalje smanjuju rizik od teških ishoda; dobro provjetravanje prostorija i osnovne higijenske mjere sprječavaju širenje respiratornih infekcija; a testiranje kod osoba s tipičnim simptomima pomaže u sprječavanju lančanih zaraza u zatvorenim kolektivima. 

Najvažnije je zadržati hladnu glavu: virus nije postao opasniji, samo uporniji. I koliko god novi nazivi zvučali kao vremenske prognoze, jedina stvarna meteorologija ovdje je ona koja podsjeća da je zrak još uvijek najvažniji medij prijenosa. U njemu, kao i u životu, prevencija uvijek bolje djeluje od prognoze.

Nimbus i Stratus nisu harbingeri, predznaci nove pandemije, nego podsjetnik da SARS-CoV-2 nije nestao, nego se prilagodio. Mutira polako ali uporno, testirajući granice imuniteta i naše mjere praćenja i pozornosti.

Hoće li se pojaviti još koja, novija, opasnija linija? Gotovo sigurno hoće – pitanje je samo kada i koliko uspješno će je sustavi epidemiološkog nadzora prepoznati. Do tada, ostaje nam da (opremljeni znanstveno argumentiranom, smirenom dozom zdravog razuma) živimo miroljubiv suživot s još jednim virusom koji je prvo poharao svijetom (poput nekadašnje globalno smrtonosne španjolske gripe), a potom se „pripitomio“ i sada sezonski mijenja svoju antigensku strukturu, radi čega osjetljivi, stariji i kronično bolesni trebaju na vrijeme dobiti ciljani booster cjepiva kako bi izbjegli životno ugrožavajući oblik bolesti.

^{Igor „Doc“ Berecki je pedijatar-intenzivist na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC Osijek. Pobornik teorijske i praktične primjene medicine i znanosti temeljene na dokazima, opušta se upitno ne-stresnim aktivnostima: od pisanja znanstveno-popularnih tekstova u tiskanom i online-izdanju časopisâ BUG, crtkanja računalnih i old-school grafika i dizajna, zbrinjavanja pasa i mačaka, fejsbučkog blogiranja o životnim neistinama i medicinskim istinama, sve do kuhanja upitno probavljivih craft-piva i sasvim probavljivih jela, te neprobavljivog sviranja bluesa.}