Govoriti o serijalu Falloutu kao obaveznom štivu svakog igrača nije potpuno ispravno. Naime, za njega je karakteristično da je u jednom trenutku svoje povijesti doživio potpuni redizajn igrivosti, što je navuklo bijes velikog dijela dotadašnjih sljedbenika. Svi još pamtimo kako smo nakon poteznog nadmudrivanja u prva dva dijela s nevjericom gledali najavu trećeg, koji je prešao u potpuni 3D i bio više akcijski orijentiran. Osobno smo progutali ponos, i nakon nekog vremena Fallout 3 prihvatili kao začetnika novog smjera razvoja budućih nastavaka, no znamo i one koji su mu pružili priliku, no ubrzo su od njega, kao uostalom i čitavog serijala, potpuno odustali.

Nakon izlaska posljednjeg izdanja prije tri godine, znali smo kako to nije kraj priče o Falloutu, a spominjemo ga zato što se u nekoliko navrata šuškalo da bi mogao imati multiplayer komponentu. Ona, dakako, nije nikada ugledala svjetlo dana, no daleko od toga da nije ni postojala. Upravo suprotno, developeri su na njoj radili, ali očito nisu njome bili pretjerano zadovoljni. Barem ne u to vrijeme, jer prema priznanju kreativnog direktora Todda Howarda, novo izdanje koje nestrpljivo iščekujemo, nastalo je upravo na njenim temeljima, iako ga ne možemo smatrati pravim nastavkom, već zasebnim izdankom iz više razloga.

Blagi survival

Iako je svaki Fallout do sada imao smislenu priču, ukomponiranu u single-player iskustvo, Fallout 76 potpuno je orijentiran multiplayeru, uz PvP i PvE načine igranja, koji se međusobno isprepliću. Doduše, prema navodima developera, moguće ga je igrati i samostalno, ali time se gubi najzabavniji dio igre i grupno nadmetanje protiv ostalih igrača i brojnih čudovišta koja će nastanjivati ovaj postnuklearni svijet. On je lokacijski smješten u Zapadnu Virdžiniju, koja je odabrana samo zbog više ruralnog karaktera, koji, prema mišljenju autora, u slučaju rata ne bi bio direktno pogođen nuklearnim udarima, ali bi se posljedice radijacije i razaranja ipak osjećale.

U takvom okruženju na scenu stupamo mi, igrači, koji 25 godina nakon apokalipse izlazimo iz sigurnosti bunkera i krećemo u izgradnju boljeg sutra, što je dugotrajan zadatak koji iziskuje požrtvovnost, brze reflekse, malo sreće i smrt. Potonja je sveprisutni element svakog survivala pa tako i Fallouta 76, iako ga ne treba automatski trpati u rang s H1Z1 ili sličnim naslovima. Naime, iako će elementi poput gladi i žeđi biti prisutni, igrači neće svako malo panično pretraživati inventar kako bi pronašli bocu vode ili, pak, komadić prepečenog radioaktivnog žohara, no opet, ako zanemare taj dio, bit će vam u određenoj mjeri smanjena učinkovitost. Također, sama smrt ne vraća nas na početak, gole i bose, kako smo to navikli u, primjerice, Conan Exilesu, već se iznova pojavljujemo u punoj ratnoj spremi, uz opciju brzog putovanja između određenih lokacija.

S obzirom na to da je tijekom jednog intervjua s developerima otkriveno kako će mapa biti čak četiri puta veća od one viđene u Falloutu 4, pozdravljamo takvu odluku. S druge strane, razmišljanje da likovi nižeg stupnja razvoja ne mogu biti ubijeni prilikom PvE igranja zvuči nelogično. S jedne strane početnici će brže napredovati, a s druge neće ništa naučiti iz pogrešaka, i kad dosegnu određeni stupanj razvoja, vjerojatno će se neugodno iznenaditi prečestim pogibijama. Taj je element, doduše, još uvijek na razmatranju, i vidjet ćemo hoće li ga Bethesda i kako uopće uvrstiti.

Ucijenjene glave

Radijacija je uvijek bila sveprisutni dio Fallouta pa će, ovisno o izloženosti, likovi vremenom privremeno mutirati, što im donosi pozitivne i negativne efekte, a u jednom trenutku imat ćemo priliku zadržati određenu mutaciju ako smo zadovoljni njenim efektom. Vezano uz taj dio igre, radioaktivne ćemo zone moći stvarati i sami lansiranjem nuklearki na mete, no da bismo to ostvarili, potrebno je u prvom redu pronaći valjani hangar te sakupiti sve ključeve za pokretanje, koji će, pak, “padati” iz NPC-a diljem ovog svijeta.

Kako kažu autori, nije im cilj nuklearne udare napraviti ultimativnim sredstvom destrukcije protivničkih baza, no svakako će imati utjecaja na njihovo stanje. Uz to, prije pada rakete u određeno područje, igrači koji se u njemu nalaze dobit će upozorenje da se nalaze u zoni udara, a hoće li imati priliku na vrijeme se skloniti, nije poznato. Također, napadi na baze igrača koji nisu u igri onemogućeni su, jer će njihove “utvrde” na lokaciji koju sami odaberu biti prisutne samo kad su online, no ako prilikom novog ulaska u igru tamo postoji kreacija drugog igrača, trebat će je izmjestiti na drugo mjesto.

Uz PvE protivnike koji uključuju stare i neke nove primjerke, imat ćemo mogućnost odabira PvP moda i boriti se protiv drugih igrača koji su ga odabrali. Oni koji ipak napadnu nekoga tko ne želi sudjelovati u PvP-u bit će jasno označeni na mapi i njihove će glave biti ucijenjene, što je jedna od mjera kojom će developeri kažnjavati naporne gankere.

Za sam kraj spomenimo kako je sustav VATS, koji je u prijašnjim poglavljima osiguravao usporavanje vremena i ciljanje određenog dijela tijela, i dalje prisutan, no ovaj put u stvarnom vremenu. Drugim riječima, i dalje možete birati gdje ćete nekoga pogoditi, samo što pri tome morate biti vrlo brzi, i upitno je koliko se takav postupak uopće isplati i je li izvediv pri brzoj akciji.

Fallout 76 sasvim očekivano zvuči obećavajuće, no vidjet ćemo kako će prokušane mehanike koje smo ranije upoznali funkcionirati u online okruženju. Isprobat ćemo ga, u svakom slučaju.