Vjerujemo kako nema igrača koji nije čuo za X-COM kao serijal, bez obzira na to sviđao mu se žanr poteznih strategija ili ne. Za njegov nastanak zaslužan je Julian Gollop, koji je od rane mladosti s obitelji igrao šah, karte i stolne igre poput Dungeons & Dragonsa, a u srednjoj školi susreo se s računalima i uvidio kako na njima sam može kreirati kompleksne strateške igre koje je tako volio igrati. Na prve radove se za potrebe ove najave nećemo osvrtati, već samo spomenuti Chaos: The Battle of Wizards iz 1985., koji je prije tri godine prilično uspješno preradio nakon odlaska s mjesta producenta u Ubisoftu Sofia, a nakon njega je najavio svoj novi projekt, Phoenix Point.

Spomenuti je odmah proglašen duhovnim nasljednikom UFO: Enemy Unknowna, odnosno X-COM-a, pod kojim se imenom prodavao u Americi. Osmeročlana ekipa, predvođena Gollopom, u prvu je godinu razvoja investirala pola milijuna dolara, a prošlogodišnja crowdfunding kampanja na Figu spomenutom je iznosu donijela dodatnih 765 tisuća dolara, što je, prema procjeni developera, sasvim dovoljno za dovršetak radova. Sam Gollop ne krije kako ga je na Phoenix Point potaknuo iznimno veliki uspjeh remakea X-COM-a, a s obzirom na to da je autor izvornika, vjeruje kako ima pobjedničku formulu koja će čitav žanr dodatno evoluirati, na radost brojne zajednice i fanova koji nestrpljivo čekaju posljednje tromjesečje ove godine.

Globalno zatopljenje

Priča nas vodi u ne tako daleku budućnost, u kojoj znanstvenici nakon početka otapanja permafrosta, u njemu pronalaze virus, koji prema ispitivanju sadrži samo jedan posto genoma koji se podudara s njima poznatima, te zaključuju kako je izvanzemaljskog porijekla. Pandoravirus, kako su ga nazvali, ljude i životinje s kojima je bio u kontaktu pretvorio je u jeziva, mutirana čudovišta, i koliko god se trudili držati ga izoliranim, ljudska vrsta svojim je neodgovornim ponašanjem i globalnim zatopljenjem prouzročila daljnje topljenje polarnih kapa, zbog čega je virus dospio u ocean. Nakon toga slijedi tridesetak godina mutacije podvodnog svijeta, pojava čudovišta koja se mogu kretati i po kopnu, inficiranje tla i općenito, kraj svijeta kakav poznajemo.

Sama igra započinje 2057. godine, kada smo stavljeni na dužnost zapovjednika jednog od posljednjih utočišta čovječanstva, Phoenix Pointa. Ostala su ili neovisna, te ćemo ih pokušati pridobiti diplomacijom u naš tabor i braniti od najezde sada već neprepoznatljivih oblika života, ili, pak, pod kontrolom jedne od tri frakcija koje su nam često više suparnici nego saveznici. Disciples of Anu je kult koji izvanzemaljsku maglu, kojom se virus širi i mutira sve što zahvati, smatraju spasenjem i kaznom za grijehe, te joj namjerno izlažu svoje sljedbenike kako bi i sami mutirali, no na neki način uspijevaju zadržati vlastitu svijet i postaju korisni borci. New Jericho je, pak, militaristička organizacija, koja vjeruje da se izvanzemaljce može i mora istrijebiti samo grubom uporabom sile i vojnom tehnologijom koja uključuje tehnološka poboljšanja ljudskog tijela. Synedrion su najnapredniji glede tehnologije, no smatraju da čovječanstvo i izvanzemaljci mogu zajedno živjeti te se koriste lebdećim utočištima i zidovima koji odbijaju maglu.

Sve frakcije, uključujući nas, trebaju resurse koje mogu dobiti bitkama ili trgovinom, a svaka ima unikatna razvojna stabla i diplomatske stavove prema ostalima, što možemo koristiti za vlastiti boljitak. Prema riječima developera, ne radi se o pukim smetalima s kojima se moramo baviti usput dok bijemo bitke protiv mutiranih stvorenja, već svaka od njih ima i određeni element slagalice, koji je važan za uspješno okončanje prijetnje koja prijeti izumiranjem ljudi, a kako ćemo doći do njega, ovisi o našem stilu igranja i odlukama koje donesemo.

Sudbina gora od smrti

Svaka kampanja koju pokrenemo, proceduralno je generirana, odnosno područje se stvara tijekom samog igranja, koje možemo podijeliti na globalnu strategiju i taktičku borbu. Na globalnom planu unajmljivat ćemo osoblje za naše tvornice i znanstvene ustanove, sakupljati resurse i baviti se kompleksnim odnosima s ostalim frakcijama, a u tu svrhu poslužit će Geoscape, korisničko sučelje koje u tjednim intervalima donosi najvažnije događaje, od kojih na neke moramo reagirati. Jedni od takvih bit će slanje vojnika na taktičke misije, bilo da se radi o napadačkim za resurse ili obrambenima, čime dolazimo do taktičkog napucavanja.

Kao i globalno područje, proceduralno generiranje sadržaja vrijedi i za ona u kojima se odvijaju misije, u koje vodimo od četiri do otprilike šesnaest boraca koji imaju svoj zadatak, a bez obzira na to radi li se o ljudima ili mutacijama s druge strane, i oni će imati vlastite ciljeve. Kretanje i borba vrlo su slični onima viđenim u X-COM-u, uz dodatak morala, koji će padati u slučaju pogibije suborca ili susreta s neviđenim čudovištem, ali i rasti u prisutnosti zapovjednika. Zanimljivo, autori navode da smrt nije najgore što se našim borcima može dogoditi, i nije prečesta, već razne ozljede i traume, koje mogu kasnije dovesti do uporabe droga pa čak i ludila, što je najgori scenarij u narednim scenarijima. Svidjelo nam se što ćemo tijekom bitaka imati mogućnost ciljanja određenih dijelova tijela protivnika, što u nadmudrivanje s njima uvodi novu razinu taktike jer im možemo onesposobiti određene funkcije.

Sve u svemu, fanovi X-COM-a imaju razloga za zadovoljno trljanje ruku, a nije isključeno da im se pridruže i oni koji su zazirali od igara takvog tipa, s obzirom na to da Phoenix Point izgleda, i na papiru zvuči, više no obećavajuće.